najnovijeNaslovna vijestO životu

Nekako sve manje liči na život

Neki dan sam, pročitala jedan sjajan naslov (a i odličan intervju) koji je bio parafraza izjave sjajnog Miljenka Jergovića, koji ću ja opet parafrazirati a glasio je „kome je zdravlje preče od ljudskih prava i ne treba nikada da izađe iz kuće“.

Jelena Despot

 

Otkad znam za sebe uvijek se borim za neka prava. Uvijek negdje debatujem šta je fer, a šta nije. Uvijek se trudim da izaberem ono ispravno. Da bude jednako. Pošteno i fer.

I sloboda mi je oduvijek bila važna.

Sloboda da mislim kako hoću. Hodam kuda hoću. Kako hoću. S kim hoću. U čemu hoću. Uprkos tome nikada u svom životu ni na koji način nisam nikoga ugrozila. Zdravstveno, egzistencijalno, ljudski.

Za mene je život, između ostalog, i ležanje u travi.

Ležanje pored mora.

Beskonačne šetnje.

Vožnja bicikla.

Slušanje rijeke.

Disanje punim plućima.

Teško je disati kada ti se tkanina uvlači u usta. Kada ne možeš da hodaš jer gubiš dah. Teško je koračati sa lakoćom kada te sve to pritišće, a na rukama ti se stvorio ekcem što od pranja što od lateksa.

I nekako sve manje liči na život.

Ljudi se grčevito drže. Stišću. Slušaju. Plaše se.

A kakav je to život u kojem strijepiš od nepoznatog neprijatelja kojeg ne znaš kako da pobijediš, odakle će doći, ni kako će te napasti.

Ja ga se ne plašim. Ja ga čekam. Ja ne propuštam proljeće, jer su proljeća mog života previše dragocjena da bih ih provela u strahu.

Kakav je život u kojem strahuješ od komšije? Od rukovanja? Od zagrljaja?

Da li biste vi takav život birali do kraja života ako bi to značilo da ćete ostati živi?

Ja mogu bez kafića. Bez restorana. Bez probavanja garderobe u buticima. Bez tržnog centra.

Ne znam kako bih bez mora. Bez rijeke. Ne znam kako bih bez zagrljaja.

Kakav je život ako je isprogramiran. Ograničen. Ako je konstantno iščekivaje vijesti, šta smiješ i koliko.

Nije li to kao da smo opet djeca u pubertetu samo su sada kazne malo ozbiljnije.

I ne slušam više vijesti. I trudim se da na otvaram linkove na društvenim mrežama. Neka se zaštitom građana i zdravljem bave oni koji o tome znaju više od mene. Ja ću se baviti svojim mikrosvemirom. U kojem želim da pijem kafu na parku u klupi, kao i do sada. U kojem jedva čekam ljeto da se kupam na Sani. U kojem ću nadam se vidjeti more. U kojem grlim i ljubim do besvijesti one koje volim, bez obzira na posledice.

Sa svima drugima sam svakako na distanci.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije