KulturaLjudiLjudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Nejra: Ili si čovjek ili si krompir

Moj dido Ale, mamin otac je ostao bez oca kao dječak.

Pred njim su ga ubili nacisiti negdje kod Prijedora.

Dan danas, u svojim osamdesetima on ponavlja da je siroče.

Nejra Latić Hulusić

II DIO

Država bez bismileta, ni u ime Oca, ni Sina, ni Duha

Dedo Sakib-efendija me naučio da sve poslove počinjem bismiletom. U nadi da nisam krompir zapravo bih vam tek sada kazala što me muči, nakon ovog dugačkog uvoda moje prošlosti:

Ko god da je pravio ovu sadašnju državu, napravio je bez bismileta. Bismile u našem narodu, abismillahi u orginalu znači “U ime Boga” prevedeno sa arapskog. Znači isto što i “U ime Oca, Sina i Duha svetoga” za one koji vjeruju drugačije nego ja.

Za one koje vjeruju da sve počinje i završava u ovom životu to je kao da se prije svakog posla, velikog i malog, bilo jela ili revolucije pozovete na sve što vam je u životu na najviši vlastiti osjećaj morala pa kažete da nešto činite sa najboljom namjerom u ime svega što vam je vrijedno.

Sa ovim riječima na umu započeti posao činite pridržavajući se imena u koje ste se zakleli pa će taj posao biti siguran od uplitanja šejtana, đavola ili vašeg ega koji bi vas skrenuo sa dobre namjere. Kad to kažete podjestite se da vas vidi Onaj koji vidi sve ili ako u njega ne vjerujete probudite ovim riječima svoju najčistiju savjest.

Foto: pexels

Kao i svaki drugi posao, započet sa lošom namjerom, bez viskokih moralnih ciljeva pojedinca, odnosno što mi muslimani kažemo – bez bismileta, kad tad se morala ova država pokazati kao đavolja rabota.

Ljeta gospodnjeg 2020., 1441. po Hidžretskom kalenaru, taman kada su brojevi zaraženih smrtonosnim virusom padali, a ciftra pokradenog novca iz zajedničkih kasa porasla, odjeknula je vijest o misi u Sarajevskoj Katedrali za žrtve u Beiburgu.

Radi se o misi za pripadnike nacističke NDH vojske, koji su sebe nazvali ustašama i onih koji su za njima zalutali u bijegu pred antifašističkom vojskom. O kakvim misama se radi govore slike tog istog Beiburga, gdje se svake godine nacistička ideja osvježi.

Ne bi niko znao za nju da se oko nje ne okupi na hiljade onih koji i dan danas vjeruju u ideju fašizma. Crne ustaške uniforme u prvom redu, zastave tadašnje nacističke NDH, parole na transparentima od kojih se ledi krv u venama, pjesme koje sa razglasa pozivaju na klanje i pride još i neonacistički delikventi u drugom redu – to je slika koja je godinama dolazila sa tog mjesta sve dok Austrija više nije zabranila takvo okupljanje.

Oplakivanje djeda šta god on bio je tvoja emocija – širenje djedove bolesne ideje sedamdesest godina kasnije je zlo. Imali smo 75 godina da postanemo što god smo htjeli, ne opterećeni prošlošću djedova.

Otkud baš u Sarajevu, desetak dana nakon obilježavanja masovnog vješanja Sarajlija od strane ustaške vojske, misa u sred naše lijepe, svete Katedrale. Zar se nije moglo pomoliti za duše skrenulih djedova u srcu, da niko osim Boga ne čuje molitvu za spas njegove zalutale duše?

Ali, ne lezi vraže kad smo državu pravili bez bismileta pa sa nama za istom sofrom uvijek jede neki šejtan!

Kao što nije normalno miješati svoja lična osjećanja prema djedovima i nametati njihove živote kao uzor drugima, nije normalno ne biti u stanju razgraničiti vjerske i političke skupove.

Foto: pexels

U pokušaju da se amnestira uloga vjerskih poglavara ružna igra sa našim mozgom se igra pa se kaže da je misa politički čin provokacije! Ovakvom zlouprotebom zakona o slobodi vjere ispod kupola naših bogomolja stalo je svega.

Misa je misa, hudba je hudba, parastos je parastos i po definiciji su vjerski čin! To što ih neko pretvorio u političku indoktrinaciju vjernika sedmično,  znači da oni koji takve molitve sprovode su više krivi nego stranački naručioci ovog bogohuljenja.

Takva misa ne može biti ni u ime Oca, ni Sina, ni Duha.

Ako je misa okarakterisana kao skup podrške stradalim fašistima koji kardinal vodi zato što mu je naređeno- onda se može zabraniti i tako riješiti muke i poniženja i nas i kardinala.

Misa za stradale u Bleiburgu u Katedrali je mogla biti naša druga šansa da svi stanemo na pravu stranu, sada kada nema više Hitlera iznad glave kao opravdanja za priklanjanje fašističkim ideologijama i povezivanje ove pošasti sa vjernicima samo zato što su se vjerski poglavari priklanjali političkim sistemima!

Zlatom bih platila neku istinu koja negira da činjenice su naši vjerski poglavari često bili na pogrešnoj strani ljudskosti. U svakoj religiji je dozvoljeno sakriti identitet da spasiš život. Ali nije dozvoljeni ni u jednoj podržati u uniformi svoje vjere i pridružiti se uniformama onih koji čine zločine nad nevinima po Nebeskom i zemaljskom zakonu kao što su to činili nacisti.

Nečasno je i nema uporište ni u jednoj vjeri takav čin. Nema opravdanja, interesa i straha radi kojeg smiješ stati ruke dignute u zrak pored nacista u sa ahmedijom imama na glavi, u fratarskoj odori ili u odjeći popa.

U glavama zlonamjernih ljudi to izgleda kao da su svi vjernici takvo nešto počinili. Časnije je da se prvaci u vjeri boje samo Svevišnjega pa ponudivši glavu na pladnju takvom režimu i pobune se glasno protiv zla – postanu mučenici, sveci, šehidi.

Oni koji ne osude ovu misu djedovima-ustašama, sigurno će biti licemjeri ako osude sutra molitvu pred dušu Draže Mihajlovića ili za slobodu Radovana Karadžića ili recimo kolektivnu dženazu za teroriste iz Sirije. Kažeš da samo da crkva ima pravo na svoje molitve i šutiš.

Ali, vrijeme je krajnje da se započne ponovo! Ako se ove godine ne iskoristi prilika da se razdvoji svjetsko i vjersko, ispred oltara ispod kupola džamija uskoro neće biti više ni jednog insana koji drži do vjere u Boga Milosnog koji nas se sve stvorio različitima – a jednakima i naredio da taj humani poredak održavamo.

Fašizam je suprotan ovoj naredbi. Političke odluke vjerskih lidera nažalost ispastamo mi, oni kojima je boravak u džamijama i crkvama, na namazima i misama hrana bez koje bismo usahli.

Mi tu tražimo iskrenu ljubav, a dobivamo čorbe kuhane u strankama. Ako nas naši vjerski službenici nisu u stanju u bogomolji zaštiti od uticaja zla, u njima će još rijetki poslušnici svakog režima, prelivode koje će nestati kada više ni mise ni hudbe ne budu u modi, kao što su nestajali ko zna koliko puta.

A, oni koji drže do svoje vjere u Boga, a ne u stranku će se sami povući u svoja četiri zida. Ne treba nam komunizam da nam vjeru tamo vrati. Ovaj put će to učiniti nesavjesni kardinali, popovi, imami… Istjeraće iz bogomolja posljednje vjernike u Boga! 

Ponijećemo svoju vjeru u kuće kako bismo je sakrili od vas i sačuvali je neokaljanu, iskrenu i bez predumišljaja za svoju djecu. Za prazne džamije i crkve vas će pitati na onom svijetu, a one kojima je budući svijet to jedini zalog…

Mislite li da će nas za Vase grijehe pitati?

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije