FeminizamLjudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

Kako smo od rečenice: „Mogu li?“ došle do rečenice: „Neka, ja ću!“

Svaki dan razmišljam o tome šta nam je donijela emancipacija žena.

Ne furam feminizam, ali hvala svim borkinjama koje su se godinama ranije lavovski borile za ženska prava.

Piše: Lejla Junuzović Redakcija

Sve je to, čini mi se, imalo smisla dok su to bila osnovna prava. Ali u kakvom su položaju žene danas?

Svakodnevnica i trka nam ne idu u prilog. Sve mi se više čini da smo od rečenice: „Mogu li?“ došle do rečenice: „Neka, ja ću!“ Nametnule smo se, ili nam je nametnuto da obavljamo sve same.

Počeli su da me nerviraju tekstovi i izjave u kojima ženama ne treba muškarac, u kojima one mogu sve same. Istina je. Možemo mi sve same. Ali nekako mi ljepše kad mi muškarac uradi štošta.

Mogu ja promijeniti sijalicu, ali neću. Volim da ga gledam kako se proteže. Znam ja i gumu zamijeniti, ali mnogo mi je ljepše da gledam njegovo mišićavo tijelo dok vrti ključem i zavlači se pod auto.

Žene, vratimo muškarcima njihovu muškost. Pustimo ih da budu naši junaci, da nas spašavaju od strašnog pauka, da nam otvaraju vrata i plaćaju piće. Naravno da imamo svoj novac i ne treba nam sponzor, ali priroda je to uredila tako da su muškarci za lov, a žene za uljepšavanje.

Foto: unsplash

Odlazimo na posao, plaćamo račune, obavljamo kupovinu i na kraju dana smo umorne, iscrpljene, ali nekako uvijek skupimo snagu za „Neka, ja ću“ ispeglati punu korpu veša. Na kraju krivimo muškarce što se ležerno opuste i gospodare daljinskim.

Opustimo se, žene – lavice, dozvolimo sebi da budemo ranjive i dajmo našim muškarcima do znanja da želimo da nas razmaze.

Ne znam za vas, ali ja sam sigurno trebala živjeti u doba vitezova. I zato ću sljedeći put zastati prije nego što mu kažem: „Neka, ja ću!“

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije