KulturaLjudiMedicinaMjestanajnovijeNaslovna vijestPojavePorodicaŽivot

Prekinula sam trudnoću jer nisam imala plaćeno porodiljsko odsustvo

U ljeto 2018., imala sam 34 godine. Živjela sam s budućim suprugom u jednosobnom stanu u ruralnoj Novoj Engleskoj.

Redakcija

libela.org

Nakon što sam skoro godinu dana bila nezaposlena, bila sam presretna kada mi je ponuđen posao s punim radnim vremenom na koledžu. Počela sam raditi mjesec dana prije vjenčanja – imali smo malu ceremoniju koju smo mjesecima brižljivo pripremali. Sedam  dana nakon vjenčanja, otkrila sam da sam trudna.

Trudnoća je bila neplanirana – bila sam trudna mjesec dana. Ta nova stvarnost bila je zbunjujuća. Gledala sam fotografije s vjenčanja i shvatila sam da nas je na njima troje. Svjesna svojih godina, pitala sam se – šta ako je ovo moja posljednja prilika?

Osoba sam koja voli planirati i imati raznobojne “to-do” liste i kalendare – čista suprotnost mome spontanom suprugu. Je li imati bebu s vrlo ograničenim resursima, u malom stanu, stvarno romantičan način zasnivanja porodice?

Zbog trudnoće sam se osjećala moćno i užasno. Nikada u životu nisam bila umornija. Taj umor je bio poput tega od hiljadu cigli koji je me pritiskao sa svih strana. Došla bih s posla kući i odmah otišla u krevet, sretna što se konačno mogu potpuno prepustiti gravitaciji.

Foto: unsplash

Takođe, postala sam tjeskobna. Kada bih konačno zaspala, brzo bih se probudila i to je počelo pogubno uticati na produktivnost na poslu – poslu koji nisam smjela izgubiti.

U to je vrijeme moj suprug radio u prodavnici namirnicama i imao platu nedovoljnu za životne troškove. Njegov je posao bio siguran, ali poput 83 posto radnica-ka u SAD-u nije mogao dobiti plaćeni roditeljski dopust.

Moj je poslodavac plaćao zdravstveno osiguranje na koje smo se oboje oslanjali, ali moj je posao bio tek nešto bolje plaćen od suprugovog i imala sam pravo na samo šest nedelja plaćenog roditeljskog dopusta.

Ubrzo sam saznala da, u skladu sa saveznim zakonima, na plaćeni porodiljni dopust pravo imaju samo zaposlenice_i sa stažom od godinu dana. S obzirom da sam u tom trenutku bila zaposlena tek oko mjesec dana, nisam imala to pravo.

Bila sam pod stresom i umorna, a bila sam i ljuta. Takva politika je diskriminirajuća u korist planirane trudnoće, što nije uvijek moguće, čak i ako si u braku. Takođe, diskriminirajuća je u korist žena koje nisu trudne i njihovih partnera_ica.

Šta ako je žena bila trudna kada se zaposlila? Je li možda trebala odbiti posao, znajući da si neće moći priuštiti odsustvo bez kompenzacije? Moj je bijes rastao kad sam shvatila da milioni žena u SAD-u nemaju ama baš nikakav plaćeno odsustvo.

Nismo išli na medeni mjesec. Umjesto toga, u te dvije maglovite nedelje, prve našeg braka, donosili smo odluku hoćemo imati dijete ili ne. Oboje smo radili po cijele dane, autom se vraćali kući i koristili to vrijeme vožnje da razgovaramo o svojim osjećajima, a čim bismo stigli kući, ja sam išla ravno u krevet.

“Na skali od 1 do 10, a 10 je da imamo bebu, gdje si ti?”, pitali bismo jedno drugo.

Naše brojke su se razlikovale. Muž je bio u prosjeku na 7. Ja sam bila oko 3, uglavnom zbog psihičke nelagode i tjeskobe povezane s financijskim rizikom koji donose trudnoća i dijete.

Danima sam se vrtila oko ideje da razgovaram s poslodavcem i vidim mogu li učiniti izuzetak. Reći im da moja odluka o trudnoći djelimično zavisi o njihovoj dobroj volji da zaobiđu pravila bilo mi je zastrašujuće.

Da sam imala više hrabrosti objasniti šta želim, možda bi popustili. Nikada neću saznati. Ali, dokazivanje potrebe za ovim pravom ne bi trebalo biti odgovornost trudnice, posebno ako je njena trudnoća neplanirana.

Biblija ženskog zdravlja “Naša tijela, mi” (“Our bodies, ourselves”) govori o važnosti njegovanja “klime povjerenja” za rođenje djeteta kako bi se žena osjećala potpuno poštovano i sigurno kroz ovaj prirodan proces.

Nakon što smo procijenili naše financijske resurse, suprug i ja smo odlučili da naša situacija ne omogućava “klimu povjerenja” koja je nužna da budemo roditelji. I tada smo donijeli tu najtežu odluku: prekinuti trudnoću.

Foto: unsplash

Nasuprot klimi povjerenja vlada klima sumnje – okruženje koje stvara zabrinutost i strah. Neplaćeni porodiljsko odsustvo doprinosi toj klimi sumnje. SAD je jedina od 41 najbogatije države na svijetu koja ne osigurava javno finansirano roditeljsko odsustvo.

(Za poređenje, Estonija nudi 80 plaćenih nedelja). Nekoliko država i pojedine kompanije osiguravaju ova sredstva, ali korporativne politike su uglavnom dostupne samo dobro plaćenim zaposlenicama_ima.

Nakon prekida trudnoće, osjetila sam strahovito olakšanje, snažan osjećaj mirnoće nakon nedelja neočekivanog nemira. Ta me je odluka oslobodila tereta i osjećaja nesigurnosti kojim sam bila preplavljena.

Bila sam ponosna na sebe što sam donijela tako tešku odluku u tako malo vremena. Fizički, osjećala sam zahvalnost što mi se tijelo vratilo u hormonalnu ravnotežu. Dala sam sebi vremena da razmišljam o roditeljstvu stabilno i s namjerom. U logističkom smislu, moj izbor se činio ispravnim.

Pa ipak, misterija tog izgubljenog života i dalje me je pratila. Bilo je toliko mnogo neodgovorenih pitanja: šta ako ova odluka znači da moji roditelji nikada neće imati unučad?

Šta ako je ovo bila moja jedina prilika da imam kćerku, a ako opet zatrudnim, mogao bi biti sin? I dalje sam bila ljuta. Naša nemogućnost da si priuštimo trudnoću nije bila povezana samo s neplaćenim roditeljskim odsustvom, povezana je i s nepostojanjem mnogih temeljnih sistema podrške koje većina Amerikanki_aca sada nema, a to uključuje univerzalnu zaštitu za djecu i zdravstvenu zaštitu, te barem minimalnu platu dovoljnu  za život.

Dok nisam ostala trudna, temeljem porodice smatrala sam ljubav, snagu koju nikada nisam povezivala s novcem. Prorada ove novootkrivene iluzije zahtijevala je istraživanje i refleksiju.

Osjećala sam se zahvalnom što znam da sam biološki sposobna postati majkom. Ali, spoznaja da majčinstvo u Americi zaista nije pravo već privilegija snažno je uzdrmala moju perspektivu i s tim se još uvijek borim.

Preuzeto sa: libela.org

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije