DogađajiLjudiMedicinanajnovijePojaveRadoznala Lola

Pobijedili su virus. Sada su izopšteni iz društva.

Neki od onih koji su preživjeli koronavirus opisuju kako ih prijatelji i porodica odbacuju umjesto da ih slave.

Prevela: Saša Leper

Sarah Maslin Nir / The New York Times

Onog dana kada mi je zvanično saopšteno da su preživjeli koronavirus, Elizabet Martući i njen 11-ogodišnji sin su se pomolili iz svoje kuće u Džerzi Šoru i kredom ispisali poruku u svom dvorištu.

„Preživjeli smo koronavirus“, istakli su.

„Mislila sam da treba da kažem cijelom svijetu. Imala sam ovo i sada sam dobro. Mislila sam da treba da pokažem ljudima da to nije smrtna kazna“, kaže Martućijeva.

Takođe je kupila i majice sa natpisom „Preživjela sam covid-19“ za slučaj da njene komšije iz male slijepe ulice u kojoj živi budu imali ikakvu nelagodu.

Martućijeva je uskoro otkrila da  je drastično potcijenila anksioznost sa kojom će se susresti ona i njen sin, Markus. Čak i sada, mjesec dana nakon njihovog oporavka, neke komšije pobjegnu kada ih ugledaju.

Kako sve više ljudi pogođenih virusom izlazi iz bolnica i kućne izolacije, vraćaju se u ovo i dalje prestrašeno društvo koje očigledno još uvijek nije spremno da ih prihvati.

Zdravstveni stručnjaci i epidemiolozi tvrde da pacijenti koji su se u potpunosti oporavili od covida-19 više ne predstavljaju rizik po druge jer ih ne mogu zaraziti. Pa ipak, neki od onih koji su preživjeli bolest se i dalje susreću sa stigmom preplašenog društva.

Veterinar koji je odbio da liječi psa žene koja je preležala covid. Prodavač koji je poskočio kada je vidio tu javnu ličnost čije je obolijevanje kolalo vijestima. Baštovan koji nije želio pokositi travu ispred kuće osobe koja se oporavila. Komšija koji je donio supu i rekao da mu se činija ne treba vraćati. Tinejdžer koji je usljed oboljenja bio u dugoj izolaciji a prijatelji su smatrali da samo privlači pažnju, da bi ga potpuno ignorisali kad se oporavio.

„Definitivno nisam mislila da će me se ljudi sada plašiti jer sam imala virus“, kaže četrdsetjednogodišnja Martućijeva, koja je opisala scenu u kojoj je njena komšinica zapela o trotoar trčeći u kuću kad su ona i sin naišli na biciklima.

„Nije mi ni palo na pamet da će nas tako odbaciti. Gledaju vas kao kliconoše umjesto kao osobe koje su to preživjele.“

Rekla je da je odložila majice sa natpisima.

Stigmatiziranje svakako nije ono što su mnogi ljudi koji su preležali COVID očekivali nakon oporavka. Naročito je ironično i bolno jer diskusije o ponovnom otvaranju društva na svjetskom nivou djelimično počivaju na antitijelima ljudi koji su sposobni da se vrate na posao i koji mogu donirati plazmu za eksperimentalne ljekove za one koji su i dalje bolesni.

„Dvije su krajnosti osjećati da možete dati plazmu koja će spasiti živote drugima, a istovremeno se osjećati nedodirljivo“, kaže Šeril Kraft, zdravstvena novinarka iz Amerike koja je pisala o preživljavanju COVIDa -19 i načinu na koji je to uticalo na njeno fizičko i mentalno zdravlje.

„Mi smo kao oni odabrani. Možemo se vratiti u društvo, možemo donirati plazmu i veoma smo vrijedni. Ali ljudi se plaše da se ne zaraze, kao da smo gubavci.“

Mark Levajn, političar iz Njujorka i predsjedavajući zdravstvenim odborom jedan je od onih čije je obolijevanje zadobilo značajnu medijsku pažnju.

„Postoje ljudi koji smatraju da ako su se zarazili sad imaju neki magični oklop i nikada se više ne mogu razboliti – što je opasno. S druge strane postoje ljudi koji ne razumiju da više niste zarazni ako ste se izliječili. Zakazali smo na edukaciji obje ove suprotstavljene strane.“

„Osjećam se kao gubavac! Nadam se da će ljudi sa kojima obično provodim Božić doći i ove godine. Gotovo da se stidim što sam se razbolila!“, kaže Flora Tulupis čiji ni komšija ni jetrva nisu željeli nazad svoje suđe nakon što su joj donijeli hranu i ostavili je ispred vrata.

Mnogima od njih pomisao na topao zagrljaj bližnjih ili druženje sa prijateljima je bilo sve o čemu su razmišljali i radovali se tokom oporavka. Tretman na koji su naišli je definitivno bilo neugodno iznenađenje.

Pa ipak, svi oni su rekli i da razumiju opšti strah i anksioznost kod ljudi te njihov želju da se što manje izlažu opasnosti i da ih ne mogu kriviti što žele da se zaštite.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije