Super Tate i magični napici: život italijanske djece u izolaciji

Početkom marta, kada je vlada zatvorila škole i proglasila nacionalni karantin, životi više miliona djece u Italiji su se okrenuli naglavačke. Brojna djeca su i sama obolila od virusa korona.

Uticaji koje covid-19 ima na djecu su u većini slučajeva, slični standardnoj prehladi. Ali iako je ovaj virus blaži prema najmlađima, prema najstarijim odraslima je prilično okrutan. Upravo u Italiji je procentualno odnio i ponajviše života.

Mnoga djeca su izgubila baku, deku ili druge članove porodice, a njihovi roditelji su se borili protiv virusa. Međutim, djeca se protiv virusa bore maštom i kreativnošću.

Evo priča nekih od njih.

Andrea (6), Katania, Sicilija

Andrea, koji je u kućnoj izolaciji sa majkom i mlađom sestrom, nije vidio oca dvadeset i nešto dana.

„Doktori su ga odveli u bolnicu da mu bude bolje“, rekla mu je majka.

U iščekivanju da ponovo vidi oca, Andrein jedini način da izrazi svoj ljubav jeste crtanje crteža koji doktori ažurno dostavljaju njegovom ocu.

U jednom od njih, Andrea je zamislio kako se zaustavlja širenje koronavirusa. U njegovoj verziji, neko je greškom otvorio vrata ka dimenziji koja razdvaja naš svijet od virusa. Nije ih lako ponovo zatvoriti, ali Super Andrea i Super Tata su dorasli zadatku. Štiti ih energija ogromnog sjajnog srca u koje koronavirus ne može prodrijeti. Ali vrata se neće moći zatvoriti dok tatu ne puste iz te uklete bolnice.

„Zdravo, tata. Nadam se da ti je bolje. Puno te volim i nadam se da ćeš ozdraviti da se ubrzo možemo ponovo igrati“, napisao je Andrea u nedavnoj poruci.

U radu naslovljenom Moje misli o koronavirusu je napisao: „Ako ne želimo da koronavirus ojača moramo ostati kod kuće“. U istom radu je uputio poruku svim Italijanima:

„Nemojte previše jesti. Ako budete, moraćete ići vani po namirnice, pa se možete zaraziti ako izađete iz kuće.“

Mikele Pasalakva (6), Palermo

U Palermu na Siciliji, Mikele je već pronašao lijek za Covid-19.

“To je magični napitak. Vidite, koronavirus je jedno majušno stvorenje, gotovo nevidljivo. Možete ga vidjeti samo preko mikroskopa. Može skočiti sa jednog mjesta na drugo. A nije ni samo, može se razmnožavati. Magičnim napitkom pogađamo ono najveće čudovište od njih koje ih je i stvorilo. Ako ga pošpricamo magičnim napitkom, svi drugi virusi će umrijeti.”

A Mikele je spreman i za slučaj da ova strategija ne bude radila. Plan B je sunce: čak i ako SZO nije potvrdila da više proljetne temperature oslabljuju virus, Mikele zna da će ga sunce ubiti.

„Upotrijebiće ognjeni mač, ako ja ne otkrijem napitak prije toga. Čak i postaje i dosadno ovdje kod kuće. Dobro, ne moram ići u školu svaki dan, ali nedostaju mi moji prijatelji i drugari iz razreda.“

Marko (9) i Jakopo (3), Lozo Atestino

Marko i njegov mlađi brat žive u provinciji Padua u mjestu Lozo Atestino, koje je među prvim mjestima u Italiji koja su bila pogođena virusom. Oba brata i njihovi roditelji su bili bolesni.

Marko je pisao: „Nažalost, moj bato i ja smo bili te loše sreće pa smo upoznali koronavirus. Sve je počelo 20. februara kada smo otkrili da je virus dospio i u susjedne gradove. Mama nas je pokušavala hrabriti govoreći da smo zdravi, ali nakon nekoliko dana se razbolila, a ja sam bio zabrinut i tužan.“

Iako djeca nisu imala ozbiljne simptome, roditeljima je bilo sve gore pa su morali u bolnicu. „To je bio najgori dan. Sjećam se da smo bili u vozilu hitne pomoći i mama nije dobro disala. Moj bato je počeo plakati. Kada smo došli u bolnicu i ja sam počeo plakati jer sam znao da će nas odvojiti od roditelja.“
Srećom, to se nije dogodilo, a u izolaciji su ostali zajedno.

Nabavku su obavljali naručujući stvari sa interneta, a kontakt sa bližnjima su održavali putem video poziva. Svijet posmatraju kroz veliki prozor u kući.

„Jedva čekam da nas koronavirus jednostavno ostavi na miru. Jedva čekam da izađem da se igram napolje. Ali ako sam nešto naučio, to je koliko su važni zdravlje i ljubav prema mojoj porodici.“

Greta (6) i Rikardo (4) Gabaneli, Bergamo

Koronavirus je bacila grad Bergamo u Lombardiji na koljena – čak nisu imali ni dovoljno kovčega da prenesu sve mrtve. Hiljade ljudi su umrle, premašivši kapacitete krematorijuma, pa je vojska morala prevesti tijela u druge gradove.

Greti i Rikardu je nestalo papira, a crtanje je jedna od najvažnijih aktivnosti kojom su se zanimali zatvoreni u kući. Nedjeljama su Italijani kačili na prozore velike listove papira sa nacrtanom dugom i natpisom „Andrà tutto bene” (Biće sve u redu).

I Greta i Rikardo su željeli da naprave svoj, ali nisu mogli kupiti papir jer prodavnice nisu radile. Kako bi se pridružili pokretu uspjeli su zalijepiti četiri dragocjena lista. Ali kako vrijeme odmiče, djeca postaju sve nervoznija i razdražljivija.

„Loše se osjećam, previše mi je dosadno i ništa se ne popravlja“, uporno se žalila Greta svojoj mami.

Frančesko Đufrida (8), Bolonja

Iako je i Bolonja žestoko pogođena, Frančesko nema nikakvu namjeru da odustane. On ovo stanje vidi kao bitku Davida i Golijata. David predstavlja ljude. Golijat, koronavirus, kaže: „Zaraziću cijeli svijet!“

Kako tako maleno stvorenje kao što je David može da porazi virus?

Frančesko nema nikakvih sumnji. Oružje kojim će ljudi pobijediti virus je ista ona snaga koja je ujedinjavala Italiju sve vrijeme: „Nećeš moći zaraziti sve ljude dok god postoji čovječanstvo!“