DogađajiLjudinajnovijePojaveRadoznala Lola

Trgovina bijelim robljem je umalo odnijela i moju kćerku!

Kada čujete riječi „trgovina bijelim robljem“, šta vam padne na pamet? Razumijete koliko je to grozno, ali i dalje pomislite da to nije nešto što dotiče vas lično?

Prevela: Saša Leper

Scott Jenkins / Her View From Home

A možda i jeste, ali toga niste ni svjesni jer ne razgovaramo o tome dovoljno.

Ono što ću vam ispričati je izuzetno lično i jako mi je stalo do toga. Mnogo suza je proliveno, a mjeseci detektivskog posla su uloženi u priču koju ću vam ispričati.

Naša porodična priča je započela na Instagramu prije nekih pet godina 15-ogodišnjim dječakom po imenu Brus.

Brus je bio naočigled normalan na svaki način. Pojma nismo imali da je on bio samo prva karika u opširnom lancu trgovine bijelim robljem. Kao i mnoga naša djeca danas, oni zaista ne shvataju kako su se društvene mreže proširile čitavim svijetom i kako su postala ozbiljna prijetnja ako ih se ne prati.

Brus je bio „prijatelj“ na društvenim mrežama i sa nekoliko drugih djevojčica iz kruga prijatelja moje kćerke i svakodnevno su se dopisivali. Brus je imao i mnogo prijatelja koji su uvođeni u krug i svi su se počeli dopisivati preko Instagrama i Kika. Nedugo nakon što su se upoznali, počeo sam primjećivati promjenu na svojoj kćerki: postala je povučenija i počela je kriti stvari.

Kako u potpunosti shvatam dalekosežnost interneta i koliko brzo stvari mogu izmaći kontroli, redovno sam provjeravao kćerku. Rekao bih bar dva puta, uzeo bih njen tablet i prekopao po porukama i slikama da provjerim da je sve primjereno.

Primjetio sam neobičnu vremensku prazninu između nekih poruka ili slika, ali stvarno nisam imao neko mišljenje o tome do neke dvije sedmice kasnije. Jedne noći, imao sam neki čudan osjećaj i uzeo sam njen tablet da obavim ono što sam mislio da će biti još jedna rutinska provjera.

Ono što sam otkrio me proganja do dana današnjeg i još uvijek mi je stomak u čvoru.

Počelo je slikom, upitnom, neprimjerenom slikom za djevojčicu njenog uzrasta, a seksipilna poza mi je oglasila interne alarme. Moje kopanje se pretvorilo u lov, a provjeravao sam SVE na njenim profilima.

Vidite, Brus je bio pravi dječak, a bio je u potpunosti naivan po pitanju „prijatelja“ koje je imao u tom svom krugu. Kad sam završio kopajući po njenim profilima, sve što mi je bilo ostalo su suze u očima i žar u srcu da uništim svakog dječaka sa njenog Instagrama – a to je samo bio početak.

Prizvao sam moć Gugla da potražim i istražim sekundarne profile nekih od ljudi iz tog kruga (nešto što djeci ne padne na pamet ili nisu voljni da urade). Kad sam vidio da su četvorica „prijatelja“ iz tog kruga odrasli muškarci, moje slomljeno srce se pretvorilo u bijes i ljutnju. Nakon neka dva dana beskrajnog pretraživanja interneta za informacijama o tim muškarcima, došao sam do zaključka da ih moram prijaviti policiji. Ubrzo smo upoznali detektiva iz odjela za sajber zločine i tražili su pristup svim našim uređajima.

Nakon sedam mjeseci, pozvali su nas da nam saopšte najstrašnije riječi koje sam ikada čuo: „Gospodine i gospođo Dženkins, možete li vi i vaša porodica doći u policijsku stanicu što prije?“ To nisu riječi koje biste ikada željeli da čujete.

Kad smo stigli, ušli smo u malu konferencijsku salu i počeli slušati detektivovo objašnjenje toga kako je moje kopanje spasilo moju kćerku od otmice.

Kao što sam rekao, Brus je bio normalan 15-ogodišnji dječak. Ono što nisam znao jeste da su muškarci koji su glumili njegove „prijatelje“ podmetnuli Brusa kao izvidnicu. Njegovo je bilo prvo bezbjedno lice koje bi naša djeca vidjela; ni ne znajući, mamio je mlade djevojke u svoj krug kao plijen koji će muškarci probirati. Lista Brusovih prijatelja se proteže po cijelom svijetu, a preko 2000 njegovih pratilaca su bili ništa drugo nego gomila mlade, naivne djece s kojima  su se ovi muškarci dopisivali.
Naše djece.

To nije tuđi problem. To je ovdje i sada, jednako stvarno kao i suze koje sam prolio nad nevinošću svoje kćerke koja je ukradena.

Moja divna djevojčica je bila plijen ovih čudovišta; sama je rekla da se brzo približavala susretu uživo, a plašim se da je onda nikada više ne bih vidio.

Nadam se da ovo podstiče strah u srcima svakog od vas.

Prođite kroz profile svoje djece, postavljajte im pitanja i recite im da ne održavaju „prijateljstva“ sa ljudima koje zapravo ne poznaju. Ni pojma nisam imao koliko sam bio blizu toga da nikada više ne vidim svoju kćerku. Njihova bezbjednost je vrijedna rizika da vaša djeca budu ljuta. Proći će ih.

Ako ne znate ili ne razumijete kako da nadgledate društvene mreže koje vaše dijete koristi, pitajte nekog ko zna, nekoga kome vjerujete životom svog djeteta.

Fotografija iz teksta je vrlo lako mogla biti posljednja fotografija koju imam na kojoj su njih dvije zajedno. Uslikana je taman tad nekad kad je Hejli upoznala Brusa.

 

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije