DogađajiLjudski odnosiMjestanajnovijeNaslovna vijestPojavePorodicaŽivot

Nikolina Nakić: Jesmo li se počeli odricati djece jer nam remete idilu?

“Je li stvarno, ali stvarno ovaj svijet došao dotle da se odričemo djece i roditeljskih prava jer nam klinci nisu – instagramični, i remete idilu?”, pita se Nikolina Nakić u objavi o porodici koja je prvo usvojila autističnog dječaka, a zatim ga se nakon nekog vremena odlučila odreći jer se nije ‘uklapao’.

Redakcija

Facebook / Nikolina Nakić

“Rijetko što sam toliko zgađeno promatrala na netu kao razvoj posljednjih događaja oko američke youtuberice Myke Stauffer, milijunašice koja je zgrnula bogatstvo milijunskim pretplatama na nekoliko YouTube kanala. Uvijek nekako sačuvam distancu od sličnih priča, no ovo me pogodilo na toliko osobnih razina da od jučer ne mogu doći k sebi.

Ovako ide priča: Myka, čiji su poznati YouTube kanali – jedan pod njezinim imenom, a drugi “The Stauffer life”, šokirala je cijelu javnost – pogotovo posvojiteljsku u SAD-u. U zvjezdanu orbitu digla se kad je sa suprugom kao majka tada troje djece usvojila dječačića iz Kine, Huxleya, dječaka koji je imao operiran tumor na mozgu (dakle tražili su dijete s posebnim potrebama).

Video koji govori o Huxleyevom usvajanju imao je ogroman broj pregleda, puno je ljudi čak doniralo u poseban funding i nastavilo pratiti njihov kanal upravo zbog preslatkog malog dečkića koji je našao novi dom.

Myki i Jamesu doslovno je pala sjekira u med. U par mjeseci preselili su se u kuću-dvorac (za hrvatske prilike unutra bi stalo bar pet obitelji po broju kvadrata), snimali su svoj život do besvijesti, posebno i najviše izlažući djecu, a glavna zvijezda bio je, naravno, Huxley.

Međutim, kako je ispalo, Huxley je imao jednu veliku manu, zapravo dvije: dijagnosticiran mu je autizam i nije bio instragramičan, tj. nije surađivao za kameru poput ostale prilično izvježbane djece.

Nakon što su na račun njegovog autizma poduplali svoje klikove s užasnim clickbait naslovima, polako je krenula reakcija posvojiteljske zajednice, kao i onih koji su u priči oko autizma – da sve rade pogrešno.

Umjesto da djetetu konačno stvori okolinu koja će biti njegova, poznata i pouzdana, odmah su kako je novac dolazio napravili novu veliku promjenu – novu kuću (a znamo i kako autisti reagiraju na promjene).

Huxley je toplo i drago dijete koje nastoji surađivati najbolje što može, iako je bačen u sasvim novu kulturu – kao dvogodišnjak.

Napredak je bio očit, počeo je odlično upotrebljavati jezik znakova, ali nažalost svima je postalo jasno koliko ga drugačije tretiraju. Dok je njihov stariji sinčić  dudao palac koliko je htio, malom su jadničku isti lijepili s velikom ljepljivom trakom da ga ne stavlja u usta.

Kad bi imao tantrume Myka je radila sve pogrešno – iznervirano bi ga uvijek pitala ‘are you done?’ [jesi li završio?].

Kako sam zbog te priče o autizmu pratila njihovu priču, ne mogu vam uopće opisati koliko puta sam poželjela ući u ekran samo zagrliti to dijete u tom njegovom trenutku – točno sam ga promatrala kao svoju Mariju u toj dobi i SVE mi je bilo poznato (Huxley je nešto bolji od Marije u istoj toj dobi, tiši i mirniji, njena je nervoza puno veća), ali bilo je puno ljudi koji su im govorili: ‘Radite sve krivo’, a oni su blokirali i brisali komentare i plasirali bajkovite slike na Instagram, novu platformu gdje su se proširili i gdje je prije usvajanja imala nekih 500 pratitelja.

Dozvoljavala je da njena djeca kažnjavaju maloga, tj. zavrću mu ruku za ponašanja u kojima se jadan nije mogao regulirati, izluđivali su ga redekoriranjem dječjih soba svaki mjesec za novi spot, i naposljetku je Myka objavila da je opet trudna.

Kad se rodio novi sin, Huxley je potpuno izvisio. Počeli su se stalno žaliti na njega, sjećam se da je snimila story u kojem se žali kako su njegove terapije skupe, no istovremeno je na ruci bez problema u tom času nosila Cartier od 6 i po tisuća dolara (s tim se pohvalila u drugom videu).

Ljudi su im govorili, pa vi bar možete, prodajte jedan od tri Land Rovera koje imate, uzmite nekoga tko će biti na pomoć, ali ne. Maleni se nije uklapao u perfect blond viziju i bio je sve veći teret.

Zamislite ovo. To siroče iz Kine u prve dvije godine pretrpio je operaciju mozga, bio kod udomitelja, došao u novu obitelj gdje je zaista nastojao ugoditi im (to se vidi iz tone materijala) i prije 6 mjeseci maleni je samo nestao iz njihovih kanala. Oni su ga nakon dvije godine jednostavno odlučili – vratiti.

Muko moja, prijeđi na drugoga.

Huxley je poslan udomiteljima, a bračni je par sebi odmah uplatio bajkovito putovanje na Bali, odakle su emitirali bajkovite slike i doimali se kao najsretniji ljudi na svijetu. Ljudi su počeli pitati gdje je maleni, oni su sve komentare samo brisali i blokirali ljude.

Prije dva dana objavili su video gdje liju krokodilske suze i govore da su Huxleya morali vratiti. Myka plačući informira kako maleni ima ‘new mommy’ i kako je sve to u njegovom najboljem interesu te da se jednostavno nije uklapao u estetiku i dinamiku njihove obitelji.

Komentare na YouTubeu moderiraju, ali priča je zagušila Twitter i otišla u medije, prenio je Daily Mail, i eto ih sad, čekaju da lavina prođe.

Ima li ova priča pouku? Što nam govori ovaj postupak o djeci s posebnim potrebama i njihovom uključivanju u svijet i život? Je li stvarno, ali stvarno ovaj svijet došao dotle da se odričemo djece i roditeljskih prava jer nam klinci nisu – instagramični, i remete idilu?

Znam da se čini sve da se uopće djeca s posebnim potrebama i ne rode, ali ovakva bešćutnost se rijetko viđa.

Baš smo lijep svijet stvorili.

Preuzeto sa: facebook. com

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije