Upoznajte Bryona Widnera bivšeg – po sopstvenim riječima – „maltene sociopatu“ koji je bio prepun mržnje i imao neutoljivu žeđ za nasiljem.
James Caunt i Mindaugas Balčiauskas / Bored Panda
Sa 14 godina je postao skinhed, a onda je proveo 16 godina u različitim rasističkim organizacijama. Zaradio je nadimak „pit bul“ i bio suosnivač bjelačke rasističke grupe Vinlanders Social Club u Indijani.
Vinlanderse je ubrzo počeo pratiti loš glas zbog prekomjernog nasilja i postali su jedna od najbrže rastućih rasističkih skinhed organizacija u SAD-u.
Widner se oženio Julie Larsen 2005. a iduće godine su dobili i sina. Nova uloga oca i pripadajuće odgovornosti su rodile želju da napusti rasistički pokret, što je podržala i njegova supruga.
Nakon njegove finalne odluke da napusti neo-nacističku grupu godinama je dobijao prijetnje smrću i bio zlostavljan prije nego što je dobio osjećaj da je „ponovo čovjek“.
Njegovi pokušaji da se uključi u normalno društvo su nesumnjivo bili otežani tetovažama koje je imao na licu, koje su bile i zastrašujuće i otvoreno rasističke. Toliko je bio depresivan i očajan, da se njegova supruga Julie plašila da bi mogao uraditi nešto ekstremno.
„U potpunosti sam bio spreman da uronim lice u kiselinu“, izjavio je u jednom intervjuu.
Julie je poslije nekog vremena kontaktirala Daryla Lamonta Jenkinsa, antirastističkog aktivistu, koji ju je spojio sa pravnim centrom Southern Poverty Law Center.
Nakon nekoliko sedmica sastanaka i evaluacija, predstavnici SPLC-a su odlučili da je Widner iskren u svojoj želji da se u potpunosti ponovo integriše u društvo i pomogli mu da ukloni tetovaže sa lica. Našli su plastičnog hirurga voljnog da izvede proceduru, a anonimni donator je uplatio potrebnih 35 000 dolara.
Potpuno uklanjanje svih tetovaža sa lica je trajalo oko godinu i po, a morao je izdržati desetinu individualnih procedura, od kojih su sve bile izuzetno bolne.
Dr Bruce Shack, načelnik Odjela za plastičnu hirurgiju sa Univerzitetskog medicinskog centra Vanderbilt u Nešvilu je rekao Widneru da će uklanjanje biti kao da „ima najgore opekotine od sunca na svijetu, da će mu lice nateći kao profesionalnom bokseru, ali vremenom će zarasti.“
„To neće biti nimalo zabavno.“
Često je trebalo i po nekoliko dana da opekotine i vlažni plikovi zarastu prije nego što je bio spreman za iduću turu. Ali Widner je bio odlučan u svojoj namjeri i nastavio se vraćati na užasno bolne procedure dok nisu ostali samo ožiljci.
Od tada, bio je glavni lik dokumentarca koji bilježi njegovu priču o iskupljenju pod nazivom Erasing Hate (Brisanje mržnje). Pored toga, nedavno je izašao i igrani film Skin (Koža) koji je dramatizovana verzija njegove priče, sa glumcem Jamiejem Bellom iz Billy Elliota u ulozi reformisanog neo-naciste.
Izbacio je iz svog života sve u vezi sa svojom rasističkom prošlošću, a preostale rasističke tetovaže na tijelu je prekrio. Nada se da će njegova priča inspirisati i druge. U vrijeme sve jače i rasprostranjenije mržnje i podjele, smatraće svojom pobjedom ako se makar jedan tinejdžer na rubu toga da postane skinhed predomisli nakon što je vidio Widnerove patnje.
Ponudio je i sljedeći savjet:
“Ne dugujete nikome ništa. Molim vas, odmaknite se malo i shvatite da će vam svijet uvijek uzvratiti udarac. Prije nego što odbacite sopstveni život prestanite sami sebi kopati grob i znajte da mržnja ima posljedice.“
Nikada nije prekasno da se izabere ljubav a ne mržnja i ako to može uraditi Bryon Widner može svako!
Ljudi su u komentarima hvalili njegovu izdržljivost i odlučnost, navodeći koliko je procedura uklanjanja ožiljaka bolna, i čestitajući mu na odluci da tako radikalno promjeni svoj život na bolje.
Vjerujem da svako "zato" ima svoje "ali". Smijem se i tražim svoj zen.
