Čak i 2020. godine za neuredne muškarce se nekako i nađe izgovor, ali da žena bude neuredna, pa to je neoprostivo. Tri nedavno objavljene studije potvrđuju ono što mnoge žene instiktivno znaju: kućni poslovi se i dalje smatraju ženskim – naročito za žene koje žive sa muškarcima.
Claire Cain Miller / NY Times
Foto: Thomas Q / Unsplash
Jedna od studija je otkrila da žene obavljaju više takvih poslova kada stanuju sa muškarcima nego kada su same.
Druga je pokazala da iako današnji muškarci provode više vremena na kućanskim poslovima nego ranije, i dalje ne rade tradicionalno ženske poslove kao što su kuhanje i čišćenje.
Treća studija ukazuje i na razloge: društveno gledajući, žene – ali ne i muškarci – se negativno ocjenjuju ako im je kuća neuredna.
Istraživači koji su sproveli ovo istraživanje navode da je to primjer toga kako društveni standardi, vjerovali vi u njih ili ne, utiču na ponašanje ljudi. Kada je riječ o polovima, očekivanja u vezi sa kućanskim poslovima se mijenjaju najsporije.
„Svi su svjesni stereotipa i očekivanja, čak iako ih lično ne podržavaju, tako da će to uticati na njihovo ponašanje“, čak i ako kažu da su njihovi stavovi naspram rodnih uloga progresivni, kaže Sarah Thebaud, sociolog sa Univerziteta u Kaliforniji, Santa Barbara, i autorka jednog od radova.
Dodatno vrijeme koje žene provode na neplaćenom kućanskom radu je korijen rodne neravnopravnosti – utiče na način ponašanja muškaraca i žena kod kuće, kao i to koliko vremena žene provedu na plaćenom poslu.
Prosječno, žene provedu 2.3 sata dnevno radeći kućanske poslove, a muškarci 1.4 sata, prema podacima Ministarstva rada. Čak i kada muškarci tvrde da poslove dijele ravnomjerno, podaci pokazuju suprotno. (Žene rade više takvih poslova i u kancelariji, takođe.)
Jedna od nedavnih studija, objavljena u žurnalu Demography analizirala je kako Amerikanci koriste svoje vrijeme i otkrila da udate majke obavljaju više kućanskih poslova od samohranih, spavaju manje te imaju manje slobodnog vremena.
Joanna Pepin, sociolog Univerziteta u Merilendu koja je napisala rad u saradnji sa Lianom Sayer, kolegicom sa Merilenda, i Lynne Casper sa Univerziteta u Južnoj Karolini, kao mogući razlog iznosi to da ljudi vjeruju da se određene stvari očekuju od njih kao dobrih supruga i partnera.
Druge mogućnosti su da muškarci stvaraju više kućanskih obaveza; da su samohrane majke umornije; kao i da djeca rade više ako žive sa samohranim majkama.
Takođe, istraživanja pokazuju da žene rade više poslova unutar kuće, poput kuhanja i čišćenja, od kojih se većina ponavlja svaki dan, dok muškarci rade poslove van kuće, poput pranja auta ili košenja travnjaka, što se radi rjeđe.
Druga nedavna studija objavljena u žurnalu Gender & Society [Pol & Društvo] se bavila ljudima u heteroseksuanim brakovima i otkrila da iako muškarci u gradovima troše manje vremena na vanjske poslove u odnosu na muškarce iz predgrađa ili sa sela, i dalje ne ulažu ništa dodatnog vremena na bilo kakve druge vrste kućanskh poslova. Žene troše jednaku količinu vremena na kućanske poslove bez obzira na to gdje žive.
Ovakav obrazac pokazuje koliko se kućanski poslovi smatraju ženskim poslom, kažu istraživači Natasha Quadlin sa Državnog univerziteta u Ohaju i Long Doan sa Univerziteta u Merilendu koji su koristili podatke iz Istraživanja o američkoj upotrebi vremena i Istraživanje o trenutnom stanovništvu.
Jedan od načina kako biti muževan je rađenje tipično muških poslova, zaključili su – a drugi je odbijanje tipično ženskih poslova.
Foto: Chloe Skinner / Unsplash
Studija objavljena u maju časopisu Sociological Methods & Research [Sociološke metode i istraživanja] je pokušala da objasni zašto žene rade više kućanskih poslova. Istraživači su sproveli eksperiment da otkriju uvjerenja koja diktiraju ponašanja ljudi.
Izabrali su 624 osobe i pokazali im fotografije neuredne dnevne sobe i kuhinje – suđe okolo, zakrčen stolić u dnevnoj sobi, razbacane deke – ili čistu verziju istog postora. (Koristili su MTurk, platformu za istraživanja koja je popularna u krugovima društvenih istraživača; učesnici su neznatno više obrazovani, bjelački i liberalni nego generalna populacija).
Rezultati su pobili stari izgovor da žene imaju urođen niži stepen tolerancije za nered. Muškarci takođe primjećuju prašinu i nered, samo su manje društveno uslovljeni da ga i počiste.
Čistu prostoriju za koju je učesnicima rečeno da u njoj stanuje žena ocijenili su manje čistom nego kada tu boravi muškarac, a rekli su i bi potencijalni posjetioci nju ocijenili negativnije ako je prostor u neredu te da je njoj samoj tada neugodno zbog posjeta.
I muškarci i žene su kažnjeni zbog neuredne sobe. Kada je ispitanicima rečeno da u prostoriji boravi muškarac rekli su da je tu hitnije potrebno čišćenje i da su muškarci manje odgovorni i vrijedni od neurednih žena. Nered se uklapao u stereotip muških ljenština.
Ali postoji ključna razlika: za razliku od žena, učesnici su rekli da potencijalni posjetioci neće osuđivati neuredne muškarce niti bi njima bilo neugodno da im neko dođe u posjetu.
„Neurednost muškaraca može aktivirati negativne stereotipe, ali to nije važno jer sa sobom ne vuče nikakve društvene posljedice“,, kaže Thebaudova, koja je sprovela studiju sa sociolozima Sabinom Korncrich sa Emorija i Leahom Ruppanner sa Univerziteta u Melburnu. „To je ono „dječaci su dječaci.“
U većini slučajeva, ispitanici su rekli da je čišćenje prostora – naročito u hetereseksualnom braku u kom oboje rade puno radno vrijeme – ženina obaveza.
Foto: Flora Westbrook / Pexels
„Načini na koji se ovo podržava su tako suptilni“, kaže Darcy Lockman, autorka nove knjige o neravnopravnoj podjeli posla pod nazivom „All the Rage“ i klinički psiholog. „Trebala bih olakšati teret svom mužu – tako je automatski.“
Društveni naučnici posmatraju ove pritiske već decenijama. Sociolog Arlie Russell Hochschild je 1989. napisao knjigu „The Second Shift“ [Druga smjena] u kojoj je zabilježio kako čak i u parovima u kojima su oboje zaposleni žene rade značajno više kućanskih poslova i više brinu o djeci u odnosu na muškarce. Sociolog Barbara Risman je 1998. godine u knjizi „Gender Vertigo“ [Vrtoglavica polova] opisala pritisak koji ljudi osjećaju od oba pola da se pridržavaju određenih uloga.
Od tada, uloge muškaraca i žena su se značajno promijenile u mnogim sferama života – osim ove. U prošlogodišnjoj studiji Rismanova je pokazala da Amerikanci sada više cijene ravnopravnost polova na poslu nego kod kuće.
Međutim, postoje i drugi faktori koji utiču na ove stavove. Poslodavci često zahtjevaju da radnici budu uvijek dostupni za posao, što može rezultovati time da jedan roditelj (obično majka) napusti posao kako bi bila stalno dostupna kod kuće. Ovo se dešava i u istospolnim parovima, što pokazuje da nije sve samo u polu već i u načinu na koji funkcioniše plaćeni rad.
Politike koje ohrabruju muškarce da preuzmu više odgovornosti u kući – poput iskoristi ili izgubi očinsko odsustvo u Kanadi i Skandinaviji – bi mogao povećati njihovu uključenost, kako se pokazalo i u praksi.
Stereotipi koji počinju onim što učimo dječake. Istraživanja pokazuju da kada majke rade za platu a očevi rade više kućanskih poslova, i njihovi sinovi izrastu u muškarce koji više vremena ulažu u održavanje kuće.
Do sada, ono što znamo o idućoj generaciji je da djevojčice manje rade po kući, ali ni dječaci ne rade mnogo više.
Vjerujem da svako "zato" ima svoje "ali". Smijem se i tražim svoj zen.
