KulturaLjudiLjudski odnosiMjestanajnovijePojaveŽivot

Čiča miča, ovo je moja ljubavna priča: Je li Joker, ipak, stvaran lik?

Naslov vara kao i izgled.

Piše: Iva Sopka Redakcija

Najprije sam htjela da se ovaj tekst zove “Ljubavna oporuka jedne knjižničarke“ ili „Ljubavno pismo jedne knjižničarke iz ludnice“, ali možda bi netko odmah nazvao moju mamu bez čitanja teksta u nastavku i nepotrebno je uznemirio.

Nego, kada kažem da naslov vara kao što vara i izgled, kažem to jer ću ispričati priču o svojoj neizmišljenoj ljubavi prema jednom izmišljenom liku…

Koliko se šalim, toliko sam i ozbiljna.

Nisam imala televizor do prije 4 godine. Na internetu ne čitam i ne gledam ništa o tome što se događa u svijetu, koristim računalo isključivo zbog posla, a mobitel za slanje poruka.

Nema me na društvenim mrežama. Stručan termin za moj način života je „informacijski primitivizam“, a predstavlja svakodnevno djelovanje ograničavajući se isključivo na one informacije koje su mi potrebne za život, koliko je to moguće uopće…

Koliko god nevjerojatno zvučalo, tako je. I zato je nevjerojatno da sam pogledala film koji inače nikad ne bih pogledala.

I tako vam ja pogledam taj film.

Zašto? Zato što mi je brat rekao da je film o čovjeku koji želi biti komičar, a nikome nije smiješan njegov smisao za humor. Odmah pomislim, čovječe, kao ja (osim dijela o želji da budem komičarka).

I odmah se zaljubim u tog izmišljenog lika i priču o njemu.

Foto: Google images

O čovjeku koji ima samo negativne misli, koji nije bio sretan niti jedan trenutak u životu i koji kaže da se nada da će njegova smrt imati više smisla od njegovog života. U trenutku kad shvati da njegov život nije tragedija već komedija, “postane” – Joker.

Mnogima se film nije svidio jer je “depresivan”, “nije o antijunaku Jokeru”…

Meni se svidio zbog svega što taj film predstavlja, a ne radi se o uzimanju pravde u svoje ruke, nego o onome što se događa čovjeku kojemu nije pružena ljubav ni liječnička pomoć.

Ljubav često (iz)liječi mnoge bolesti, a on je bio u stanju pružati i primati ljubav, ali je nije mogao nikome dati – jer je nitko nije htio dati njemu. Između ostalog, samo zbog napadaja ničim izazvanog smijeha kojeg su se ljudi oko njega zgražali.

Iako je živio okružen potpunom okrutnosti, nije na nju navikao na način da ju je prestao zamjećivati kao problem. Bio je osjetljiv na nepravdu, pokazao je suosjećajnost u više navrata i zbog te suosjećajnosti je redovno uspio nastradati.

Osjećao se nevidljivim, a postao je itekako vidljiv kada više nije imao što izgubiti.

Osjećala sam veliku tugu od samog početka filma.

Kada su svi počeli pričati o tom filmu i o dodjeli Oscara koju nisam pogledala i neću pogledati, ipak nisam bila pošteđena priče o govoru Joaquina Phoenixa, koji je, između ostalog, vegan.

Zato njegov govor i jest o specizmu i karnizmu, ali i o pružanju druge prilike, koju je on dobio iako je, kako kaže, u prošlosti bio nepodnošljiv.

Koliko ste prilika vi osobno spremni pružiti takvima, ali i samima sebi? Priliku da budete nježniji prema ljudima oko sebe – i samima sebi?

A sada mi recite, koliko nas svaki put prođe kraj Jokera u našim životima, vidljivih i nevidljivih, bježeći od svake komunikacije?

Je li Joker, ipak, stvaran lik?

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije