LjudiLjudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Gradovi su nam osvijetljeni, ali živimo u maraku.

Primjećujete li vi da u ovom vremenu globalne izgradnje, sve više gradimo visoke zgrade i zidove, a sve manje mostove?

Piše: Milica Simić Redakcija

Sve se više gledamo sa visine, a sve manje u oči i sve se više dovikujemo/dopisujemo preko zidova, a sve manje pričamo.

Što su nam više zgrade, sve su nam manji ljudi, a što su nam deblji zidovi, sve su nam tiši glasovi.

Gradovi su nam osvijetljeni, ali živimo u maraku. Zato ne vidimo koliki je čovjek i ne čujemo kakav je.

Zaboravili smo jačinu čovjeka i obezvrijedili njegovu veličinu. Zidovi su svuda oko nas i u nama.

Nekada smo živjeli u malim prostorijama i niskim zgradama, ali smo bili bliži ljudima i sa ljudima. U današnje vrijeme gradimo ogromene porodične kuće, a rušimo porodična gnijezda. Danas smo se sa visinom svojih kuća oblacima približili, ali smo se od ljudi udaljili.

Foto: pexels

Sa visine ne možemo  jasno vidjeti kako ko stvarno izgleda ni kako se osjeća. Zamračili smo stakla na prozorima da ne vidimo šta je sa ljudima i stavili tamne naočare da ne vide ljudi šta je u našim očima.

A niti je dobro oko nas, niti je dobro u nama. Da nam je dobro ne bismo gradili zidove nego mostove i ne bismo se sramno krili iza zidova već bismo slobodno prelazili preko mostova.

Treba se se izgrađujemao, a ne ograđujemo; da se čujemo i vidimo, a ne dovikujemo i naslućujemo. Nikada nije opasan dugačak most kao što je opasan visoki zid i ne mogu biti skupi mostovi u sadašnjosti koliko nas mogu koštati zidovi u budućnosti.

I ma koliko bili visoki, nikada zidovi nisu dokučili nebo, a mostovi jesu.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije