Vitiligo je bolest koja zahvata skoro 3 miliona Brazilaca, a riječ je o gubitku boje kože na određenim dijelovima tijela. Iako postoje mnogobrojni načini borbe protiv ovog stanja, i dalje je najteži dio nošenje sa predrasudama drugih ljudi prema oboljelima.
BrightSide
Upravo iz tog razloga donosimo priču o gospodinu Žuau, čovjeku koji je odlučio da umjetnost heklanja stavi u službu radosti i poboljša samopouzdanje djece koja pate od vitiliga.
Žoao Stanganelli koji sada ima 64 godine je počeo pokazivati znake vitiliga sa 38 godina. Radio je u gastronomskoj industriji, ali, usljed srčanih problema, život mu se radikalno promijenio prošle godine.
View this post on Instagram
Međutim, Žoao nije dozvolio da mu ova prepreka ograničava život. Odlučio je da će razviti hobi kako bi održao um zdravim, aktivnim i srećnim. Tako je, skupa sa suprugom Marilenom, odlučio da nauči da hekla.
View this post on Instagram
Priznao je da mu to nije bio nimalo lagan poduhvat i da je čak razmišljao o tome da odustane, ali je ipak odlučio da istraje u svojoj namjeri. Svoju prvu lutku je isheklao nakon samo pet dana.
View this post on Instagram
Definitivno ne. S obzirom na to da može uzrokovati žuljeve na prstima, ovo nije tip aktivnosti koji odgovara svima, a neke ljude čak i iritira. Međutim, jednom kad se naviknete naprosto ne želite prestati.
View this post on Instagram
Rekao je i da mu je prvobitna ideja bila da napravi lutkice za svoju unuku, ali je želio da to bude zaista posebno kako bi ga ona uvijek pamtila.
Naposlijetku je odlučio da će i njegova lutka imati vitiligo, i tako je rođena Vitilinda, lijepa lutka sa flekicama i šarenom kožom.
View this post on Instagram
Nakon uspjeha koji je doživjela Vitilinda, Žoao je odlučio da izradi još inkluzivnih lutkica. Uslijedila je serija lutaka u invalidskim kolicima u koje su se svi naprosto zaljubili, što je njegov posao učinilo još divnijim.
Za Žoaa je najvažniji cilj da poboljša samopouzdanje mališana koji žive sa vitiligom i da ih razveseli. Saznanje da neko posjeduje i cijeni njegove radove inspiriše i motiviše ga da razvija svoje vještine svakog dana.
View this post on Instagram
U svojim intervjuima uvijek dijeli i iduću poruku. „Flekice koje ja imam su predivne. Ono što mi smeta i povrjeđuje me su mane u ličnostima drugih ljudi.“
Pristup informacijama i izloženost su neki od mnogobrojnih načina na koji se inkluzija može ne samo razumjeti već i praktikovati.
Vjerujem da svako "zato" ima svoje "ali". Smijem se i tražim svoj zen.
