I srećna je. Ne zato što ima sve, nego zato što je odlučila da bude srećna.

Koja je izdržala I preživila bol jednak čupanju utrobe. I odlučila da nastavi dalje uspravna. O onoj koja je s knedlom u grlu i suzama u očima, ali uspravnih leđa otkazala vjenčanicu i svadbu.

O onoj koja je četrdeset dana nakon majčine smrti, dobila radnu vizu I otišla u inostranstvo. Koja je izdržala prozivke što oca ostavlja samog, a on joj nije srezao krila I pustio je u svijet, podsjećajući je da ne zaboravi da uvijek ima gdje da se vrati.

Foto: unsplash

O onoj koja je sklupčana na sjedištu autobusa preplakala put do Njemačke, I posle toga nastavila da korača uspravno. O onoj koju su pratili zluradi komentari što ne nosi crninu godinu dana , a ona ćutala zahvalna što nije jedna od onih koji vide samo spoljašnjost, a izgled duše im ostaje nevidljiv.

O onoj kojoj je jedna žena rekla da joj je majka umrla zbog nje, jer je bila zabrinuta što joj ćerka nema posao. I posle toga je nastavila da korača uspravno. O onoj koju je par mjeseci posle toga pogodio novi udarac. Ali je bila zahvalna što je riječima utjehe znala da umiri uznemirena srca oko nje I držala se hrabro.

Ovo je priča o onoj koja je zahvalna što je saznala na koga uvijek može da se osloni, i te ljude čuva kao žedan malo vode. O onoj koja se I dalje moli I pali svijeće za zdravlje onih koji su je zaboravili, ali ona njih nije. O onoj koja je kupila četku za kosu sa likom patuljka stidljivka iz bajke ‘Snežana I sedam patuljaka’.

Da je svako jutro, dok pred ogledalom češlja ćebence kose, podsjeti kakav je stidljivko nekad bila. I da se nasmješi sebi jer je I to uspjela prevazići. I tako osmjehom započne dan.

O onoj koja je kupila crvene gumene čizme na tufne I u njima ćapa po baricama kiše. I smije se dok je prolaznici gledaju zbunjeno.

O onoj koja se smije svojim pokušajima da se našminka i količini maskare koja ostane na ogledalu. I više joj ne smetaju komentari da izgleda kao dijete, i šali se da bar ne mora da koristi kreme za bore.

Ovo je priča o onoj kojoj je ova godina bila najteža I najbolnija u životu. Ali po majčinom amanetu ne skida osmijeh sa lica. I srećna je. Ne zato što ima sve, nego zato što je odlučila da bude srećna. Ovo je priča o onoj koja nastoji da sačuva toplo srce, ali je naučila da je uredu da u određenim trenucima ima britak jezik.

Ovo nije gorda niti tugaljiva priča. Ovo je priča o tome da I iz najvećeg bola možemo izaći uspravni, hrabri I odlučni da budemo srećni.

Da komentare i priče ljudi odbacujemo kao pohabanu odjeću i nepotreban teret. Da ne očekujemo da nam neko drugi pruži sreću, nego da je sami stvorimo.