Ljudski odnosinajnovijePorodicaŽivot

VANILICA U CIRKUSU, Kompas za antiheroine u kaubojkama

Jen-dva, jen-dva … Hej,čujete li ?Jel preglasno ? Test, test…

Kucka po internetu kratkim noktom nalakiranim neobjašnjivo neodređenom bojom, drugom rukom jede maline….

Piše: Chic Vanilica Redakcija

Zemljani, nalazimo se u eksperimentu !

Imate osjećaj da vas neko posmatra ?

I ja!

Znači, zajedno smo !

Hoćete da se dobacujemo slovima? Kolumna mi je u izgradnji… Vidjeli ste prošli put, situacija je krajnje (ne)ozbiljna!

Hajdemo, treba još neko ovo da čita osim moje uže familije ?

A ako obećam da ću napisati bezvremenski recept za vanilice, moje bake Drage?

Možda i neću, mislim tajni je recept, a tajne se ne odaju…

Samo da znate napravila ih je do vrha Empajer Stejt Bildinga i nazad, a ja sam ih pojela sve, ostalima su pripale mrvice koje su mirisale na pekmez od drenjka, isključivo mućeni, ne skuhani…

I nikada ja nisam napravila nijednu… JebiGa

Ali sam zato popila i sav sok od ruža!

Znam, niko me nije ni pitao za vanilice, pitanja po internetima postavljaju samo influencerkama, a od mene nikad ništa, ma ni retrogradna foodblogerka…

Jutros, Žmu …

Nisam vam rekla, živim sa Žmu i zlatnom ribicom zvanom Rouz koja ne ispunjava želje, samo svijetli, vidjela valjda od mene, ko će ga znati…

Dakle, jutros Žmu noseći šolju kafe, osvrće se “ Mirišu mi vanilice odnekuda !”

A ja razvučem osmijeh i vičem za njim “ Ali to sam Ja, juhuuu…Jaaa,Ja..”

Foto: pexels

Razumijete ?

Hoću što više da vam kažem, šta ako mi odmah ukinu kolumnu, a ni raspisala se nisam!

Neko pomislio da ću biti savjetnica za neki ”flow” i afirmacije, hahahaha….

 Od mantri imam samo jednu filmsku “Ja sam Nebo i na mene se ništa zalijepiti ne može”, pa tako i vi, nađite neku svoju koja ne blijedi i nosite je gdje god, ZluNeTrebalo.

Jel krećemo !?

Bićemo putnici kroz vrijeme koje neće progutati paradoks ludila i smirenosti ?

Dani će nam biti pretpremijere!

A-h-a, niste ovo očekivali! Priznajte!

 Proživimo dan, pa sutradan slijedi premijera tog istog dana da uspijemo uhvatiti sve vazdušaste momente koji su na pretpremijeri proletjeli neprimijećeni..

I vremenom ćemo ih prestati ponavljati jer smo savladali vještinu pronalaženja svih malih sunaca u baš svakom danu..

Ali postoji ton koji će se uvijek provlačiti kroz sva slova i biće između nas kao slon kog ne možemo zaobići niti preskočiti i čućete ga čak i kada ga niko drugi oko vas ne čuje….

Uvijek će se čuti radost, malecka i skakutava, kakva god , radost postojanja, namirisano umijeće življenja i sreća, iskričava,ponekad pripita i kikotava, sreća što smo živi , što smo tu….

Jeste li sretni? Bar malo? Ili baš puno?

Ne znate? Stvarno? Kako ne znate?

A jesmo li sami u Svemiru?

Ne znate? Stvarno? Kako ne znate?

“Nepostojanje dokaza nije dokaz odsutnosti !”

Da Karl Sagan nije ovo rekao, ja bih izmislila baš tu rečenicu i poklonila je vanzemaljcima!

Jer ….

Sjećate li se kad u filmu Kontakt, mala Džodi Foster raširenih očiju sluša tatu kako joj govori:

“Kad zaista ne bi bilo nikog osim nas…

Bilo bi to jedno strašno traćenje prostora !”

(obožavam tu scenu)

Samo zamijenite vanzemaljce srećom i ….. Kapirate ?

 JebemuMišaNijeTiOvoRebus

 Ali bi mogao biti priručnik za izuzetne blejače i one koji to žele postati, zar ne?

Kao mali jutarnji sastanci sa svemirom u potrazi za smislom i nadahnućima…

 Jer kada zaista ne bismo mogli pronaći sreću bilo bi ovo “jedno strašno traćenje vremena”!

E sad je već sve jasno,  jel da ?

Iste rečenice važe i za sreću i za vanzemaljce, a?

Pentagon je ovih dana objavio snimke NLO, a odmah zatim NASA moguće postojanje paralelnog svemira u kome vrijeme ide unazad, a mi?

Foto: pexels

Mi ćemo se baviti iznenađujućom naukom o sreći…

Šta sad čekate? Da se spotaknete o vlastitu sreću?

“Žudnje i brige su pretjerane jer posedujemo sposobnost da proizvedemo sreću za kojom jurimo”, Danijel Gilbert

Isti profesor kaže da se sreća može sintetisati, promjenama pogleda na svijet kako bismo se osjećali bolje..”

Dakle, od sintetike samo sreća da se nosi …

E sad, da li se stalno kretati među prijateljima prirodne sreće ili nekad i među neprijateljima,  kondicije radi, ne znam …

Ja recimo, uvijek u tu novonastalu sreću dodam još kašiku meda i prođem kroz oblak parfema i krenem, pa šta bude …

Ovih dana nekako usput gubim te moje male sintetizovane srećice,  stvorim, izgubim, stvorim, izgubim, pa ako pronađete neku, slobodno je zadržite…

Nego, u fillmu “Mladost”, Paola Sorentina, doktor saopštava  Majklu Kejnu dirigentu od 85 godina da su mu svi nalazi idealni i na Majklovo pitanje “Pa šta dalje?”

Doktor odgovara “Pa Mladost!”

A sada ću ja reći sama sebi:

Sretno dalje, oko moje !

TIME IS NOW ! Tik-tak….

Ne brinite, iz teksta neće isplivati krokodil koji je progutao sat i proganja Kapetana Kuka da ga pojede…

To samo otkucava naša neprekidna sadašnjost ..

A muzika?

“Plesao bih s tobom

Kroz najprometnije ceste

Jedan tango kroz crveno

Tamo gdje nitko ne bi plesao..”

(Vatra, “Tango” )

Znate za onoZABORAVILA SAM TERAPIJU JUTROS I SAD MI NEMA ZMAJA

E pa tako nekako!

Svi ste tu ? Krećemo…

Lav ju

Chic Vanilica

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije