Ljudski odnosinajnovijePorodicaŽivot

Tetka, ja sam samo bolja verzija tebe

Tetka,
Ja kad porastem hoću da budem kao ti.

Piše: Neda Vukadin Redakcija

Nisam ni stigla da shvatim težinu tih riječi, a već si mi krijući pokazivala ljubavno pismo koje si našla ispod klupe taj dan.

Ispod te klupe, prije deset godina, ja sam držala bombone i jedva čekala mali odmor da počastim razred jer si se rodila. Još se sjećam haljine i sreće koju sam nosila taj dan.

Sjećam se i kad sam se plašila da te uzmem prvi put u ruke, “da te ne slomim”, a nisam bila ništa starija nego što si ti sad. Sjećam se i prvog koraka.

Prvog griza limuna i one beskrajno smiješne face. Sjećam se i prvog pada i one upornosti da opet ustaneš iako je izgledalo nemoguće. Ustala si.

Svaki sljedeći put sam te dočekala.
I nisi više nikad pala.Koliko sam samo popila zamišljenih čajeva i pojela najljepših kolača od blata, ovaj, čokolade. Onaj sa kamenčićima, mislim bombonama, mi je još uvijek najdraži.

Foto: pexels

Koliko puta sam još sa ulice čula lupkanje svojih novih štikli po dugačkom hodniku kuće, pa smo se onda zajedno danima čudile kako su tako izgrebane.

Ti si ga vidjela tu, baš tu, i cijeli dan si ga tjerala. Povjerovala sam ti. Sigurno je miš.

Koliko puta sam neumorno brojala prste pokušavajući ti pokazati da ih je 20, a ti, onako, ispod oka i s osmijehom bez dva, tri zuba dokazuješ mi da ih je baš 21! I ja ti opet vjerujem. 21.

Koliko puta sam te zatekla sa karminom iza leđa dok mi se pogledom kuneš da nemaš ništa u rukama. I ja ti vjerujem. Koliko sam razbijenih čaša i praznih omota čokolade sakrila “da ne vidi mama”.

Koliko sam samo likova iz bajki odglumila, svaku princezu dočarala i jedan te isti crtani po 10 puta pogledala.

Nisam ni primjetila kada si naučila da baš maskara ide na trepavice.Znaš li da sam ti svaku loknu po bezbroj puta poljubila i u tvojim plavim očima još više puta sakrila. Samu sebe sam zaticala kako te gledam satima dok spavaš i samoj sebi sam govorila da sam luda.

Ti si me naučila da umjesto “dobro jutro”, mnogo bolje zvuči “volim te”.

I onu “nestalu” haljinu, znaš ti koju, i onaj slomljeni puder, još uvijek se praviš da ne znaš koji, i onu isflekanu novu majicu, nema veze koju; zaboravila sam. Zaboravila sam jer je mnogo važnija, tako nebesko važnija, ona tvoja čestitka za moj rođendan sa pomiješanom ćirilicom, latinicom i brojevima.

Važnije su i one bijele rade koje si brala cijelo jutro “da me iznenadiš”. Važnije je i ono kad sjediš satima pored mene dok učim, i još važnije “nema veze” kada padnem.

Važnije je i ono kada se trudiš da namjestiš kosu baš isto kao ja. I onaj osmijeh kada ti kažu da si mala Neda i da ni moje dijete neće ličiti na mene koliko ti. Važnije mi je i ono pitanje da li i koliko te volim. A i sama znaš odgovor.

Koliko si samo ispratila mojih spakovanih kofera. Koliko puta si spustila pogled jer znaš da ne možeš sa mnom. Koliko puta si me natjerala očima, bez ijedne riječi da se vratim ranije.
Koliko puta si me dočekala. Koliko puta si na najmanju čokoladicu govorila svima da imaš najbolju tetku na svijetu.

Ti si moj razlog. Ti si moja cjelina. Zbog tebe dišem drugačije. Zbog tebe sam bolja. Zbog tebe hoću da stignem i postignem sve. Hoću, jer znam da me gledaš i ponavljaš. Zbog tebe ne kasnim kući jer znam da me ti čekaš. U tebe se kunem i tebe mi ne diraju.

Mala Nedo, moja velika Milice.
“Ista sam ti!”

Koliko puta si prekinula ovim riječima moj beskrajno dugačak monolog objašnjavanja tvoje male, sad već bezazlene greške. I stvarno. Ista si. A ja znam sebe. I znam da ti bespotrebno pričam. Shvatićeš sama.

Ovaj tekst nikada neće imati kraj. Ovaj tekst nikada neću završiti i ne čekajte nešto što će vas dirnuti ili pokrenuti. Ovaj tekst je samo moj. I njen.

I zato, neplanirano, u ovaj tekst ću ubaciti samo još jednu fenomenalnu rečenicu koju sam čula prije par sekundi od ovog nepresušnog izvora informacija i ljubavi.. TETKA, JA SAM SAMO MALO BOLJA VERZIJA TEBE!I jesi.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije