AstrologijanajnovijeNaslovna vijest

Drugi mlad Mjesec u Raku: Emocionalna istina

„When you find no solution to a problem, it is probably not a problem to be solved, but, rather a truth to be accepted.“

Jelena Puhalo

Pročitajte ovu rečenicu koliko god je potrebno puta.

Nevjerovatno je kako cijela jedna životna filozofija i dobar odsječak vremena, bar onaj do iduće godine mogu da stanu u samo nekoliko smislom povezanih slova.

U ponedjeljak je drugi mlad Mjesec u Raku na 28. stepenu u egzaktnoj opoziciji sa Saturnom i separacionoj sa Jupiterom i Plutonom. Ovu sa Saturnom računamo presudnom. Mjesec u svom znaku, Saturn u svom. Sunce zalutalo u Raku, traži tu žensku energiju da je oživi.

Čini mi se kako se cijela ova godina vrti oko obaranja negativnih patrijarhalnih stereotipa u društvu i nama samima. Budi se ženska energija u svima nama, a kako kažu pametni ljudi: buđenje nikada nije lagano…

Aspekat opozicije predstavlja sukob, kulminaciju, suprotstavljanje, tebe i mene na udaljenosti od 180 stepeni koje je najveća udaljenost dvije tačke u krugu. I tu uvijek vidimo nišane, vidimo razmirice. Razlika između kvadrata i opozicija je što su kvadrati instrument za borbe koje vodimo u sebi, a opozicije, nažalost često borbe sa drugima.

Foto: unsplash

I u ovoj opoziciji vidimo raskol u državi. Vidimo novi početak stvaranja doma kome se neko opire (Rak je dom, Sunce i Mjesec u Raku su novi počeci), vidimo emocionalnu želju kojoj se suprotstavlja praktika života, vidimo sukob između one porodice kojoj pripadamo i one koju „odrađujemo“, vidimo sve veću snagu da se sruši način života koji ne odgovara našoj emotivnoj istini.

U ovoj opoziciji se vide razlike između onog šta je bilo, a šta se traži, vidi se jasna razlika između onoga što mislimo da treba i onoga što stvarno treba, vidi se, a kada se ne vidi, onda se baš osjeti da su promjene tako neminovne i da ih više ne možemo sakriti ni sami od sebe.

Svaki mjesec se prosto energetski „slaže“ jedan na drugog i svakih tridesetak dana pomjeramo se ka naprijed, kao onom pravom sebi. I imamo mi tu dva koraka naprijed, jedan nazad, ali snaga koja će se osjećati, posvećenost koju ćete viđati na licima ljudi je zapanjujuća.

Mjesec u Raku sada zvanično i zatvara, bar za ovaj dio godine, tu temu pripadanja, nježnosti i porodičnih vrijednosti.

Tamo do sredine osmog mjeseca biće nam svima jasno gdje emotivno pripadamo, biće nam jasno da ne treba da idemo previše gore ni previše dolje jer ćemo tamo biti jako usamljeni, a htjeli to priznati ili ne, ja dajem i lijevu i desnu ruku da je priča o „tronu“, ambiciji, samoći i usamljeničkim ratovima kojima kažnjavamo sebe završena, bar kao stereotip uspjeha u životu.

Energetski planeta više ne vibrira energijom samoće. To više nikada neće biti moderno niti će se praktikovati kao put da se nekome nešto dokaže. Jer to je put Jarca.

Bar onaj negativni način ispoljavanja te prekrasne uporne i nezaustavljive energije. Da me niko ne shvati pogrešno, samoća u smislu, samoća radi čišćenja, samoća radi smiraja će postojati još i u većoj mjeri nego prije, ali samoća kao odbrambeni zid, usamljenost kao kazna, stav: „pusti me, sve mogu sam/a“, polako umiru…Ništa mi ne moramo sami…a bome i nećemo!

I u tom sukobu Sunca i Mjeseca sa Saturnom vidim naše životne autoritete koji nam opet nešto brane, vidim kuckurickanje karme na vrata, vidim opet pokušaj da nam se nešto natovari na leđa i da nas se okrivi za nešto.

Tu vidim i situacije gdje nas neki „stari poznanici“, čitaj ljubavi iz prošlosti i one prošle i ove što još nisu zavedene u knjigu prozivaju i pozivaju na neke praistorijske amandmane, udaraju nisko, drže nam predavanje o odgovornosti, roditelji isto…mislim da ću razočarati sve one koji pokušavaju u tuđim životima da zavode red rečenicom: Stvarno je gotovo. Strah se gubi.

Foto: unsplash

Krivica već odavno blijedi i nestaje, dugovi su ili otplaćeni ili su tik na otplatu, nikome vi više ništa nise dužni da objašnjavate, niti kome da se pravdate. Ono ste što jeste i volite ono i one koje volite. A prvo sebe.

Saturn je jedna divna planeta koja nas upućuje na red, odbacivanje višaka i na odgovornost koja nam stvarno pripada, ali može da uputi i na ozbiljno zastranjivanje.

A kada uzmemo u obzir da je Rak jedan izuzetno jak, samovoljan, introvertan, emotivni znak koji prvo gradi svoj intimni svijet i po ugledu na njega i sav ostali, shvatamo da smo sad u procesu podizanja tog autentičnog intimnog svijeta.

I on će se braniti, svim silama protiv bilo čega što ugrozi njegov plan zaštite i sigurnosti. I sada nam treba samo taj jedan korak da osvijestimo gdje smo to najsigurniji.

Čini li nas sigurnim kuća ili stan ili nam je svejedno? Volimo li više prirodu ili asfalt? Kakvu vrstu kontakta nadalje želimo da imamo sa svojim roditeljima i rođacima? Šta ostavljamo u imanet svojoj djeci da nas danas nestane? Razgovaramo li sa djetetom u sebi često, stalno ili nikada?

Ko donosi odluke u našem životu, ono ili mi? Da li smo ispunili ijedan san tom djetetu onog trenutka kad smo odrasli u valuti:godine? Jesmo li odrasli? Da li je sigurnost leći u ruke muškarca ili žene koje neizmjerno volimo ili na novi Dormeo? Da li možda može oboje?

Kako ne može…

Sve se pretumbava i to je jupi jupi jeee, preslagivanje prioriteta je fantastična stvar. Upornost je sjajna vještina koju pretvaramo u osobinu, borba za sebe nije uvijek potrebna, ali je veoma poželjna u ovakvim vremenima, borimo se ne da bi nekoga pobijedili nego da bi sebi pokazali da možemo. Čovjeku koji uvidi da nešto može, ne možete ništa.

I zato se mrdajmo iz straha.

Kada vas obuzme strah ovih dana, a toga će sigurno biti, od novog, nedoživljenog, neviđenog, nesnađenog sjetite se onog posljednjeg dana u životu u kom je postojalo povjetarca i nekog mekog titraja vazduha u vama. To je sigurno bilo jako davno..znam.

E, zakunite se da ćete ako ne napraviti promaju, onda bar otvoriti jedan prozor svoga života do jeseni.

Sebi se zakunite. Treba, kažem vam, budite mudri. Produvajte tu štalu sa stajskim đubrivom. Pustite da upadne kiše.

Emocionalna istina zove, a ona ne voli zagušljive lokale.

„Somethimes it is like that. We isolate ourselves so much that we are the only one left that can tell us anything.

It is lonely on the top. Or bottom…“

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije