DogađajiKulturaLjudiMjestanajnovijePojave

Dragan Banjac – Banja Luka, moj grad

Grad u kome živim – Grad kakav želim.

Nikad nisam bio od onih koji bi odavde nekud odlazili.

Piše: Dragan Banjac Redakcija

Banjaluka je moj grad.

Znam mu svaki metar, znam mu svaku dobru i svaku stranu koja može biti bolja.

Znam gdje me šta čeka i ko me gdje očekuje.

I znam kako želim da izgleda. Za one koje ja volim, za one koje vi volite, za ovaj grad koji zajedno volimo.

Sve je to građeno, da traje… Nešto od toga je sagradio čovjek, nešto priroda, a ne rijetko udruženi gradili su zajedno, ne narušavajući harmoniju u različitosti.

Sve je to građeno da najprije posluži svojoj svrsi, ali trajanje povezanosti vijekovima, iako nekad narušeno ljudskim nemarom ili nepoštovanjem, izdržalo je sve nedaće i iskušenja i odolijeva svojom neprolaznošću.

Ovdje, gdje su se putevi spajali, bilo je, ima i biće mjesta, za sve i svakog, koji Banja Luku doživljavaju svojim zavičajem. Tamo, gdje priroda nije uspjela da ukloni barijere, ljudi su gradili mostove.

Mostovi su ruke, koje spajaju ljude. Izgraditi most znači pružiti ruku prijateljstva i spojiti ono, što priroda nije uspjela, da spoji.

Želim, da izgradnjom Mosta na Kastelu kod Vrbasa, moja generacija pošalje poruku cijelom svijetu, da su ovdje ljudi neraskodivo povezani željom da grade, i da je taj Most simbol vremena, koje premošćuje vrijeme podjela.

Foto: Google images

Želim, da nikad ne zaboravimo Andrićev zapis…Od svega što čovjek u životnom naponu podiže i gradi, ništa nije bolje i vrednije od mostova. Dok taj simbol živi, živjeće i povezanost među ljudima.

Želim da moj Grad zaboravi svađu između prošlosti i budućnosti, jer samo tako možemo sačuvati sadašnjost.

Želim da prihvatimo životnu realnost da se ne može promijeniti ono što se dogodilo, ali može ono što će se dogoditi.

Želim da vjerujemo da je moguće osloboditi energiju zarobljenu u podjelama i usmjeriti je ka opšem dobru i javnom interesu.

Želim da učimo našu djecu da je život neprestana borba sa ciljem uspostave ravnoteže. Ali, da ih ne ograničavamo onim što smo mi učili, jer su naša djeca rođena u drugom vremenu.

Želim da na njihovom putu kroz vrijeme ka budućnosti ne postoje zidovi i barijere, već putevi i mostovi.

To je Grad za koji radim i živim i u kome želim i dalje da živim.
Banja Luka, u kojoj će odrasti moja i vaša djeca i djeca njihove djece.

Za to želim da se borim.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije