Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Kako voljeti ženu koja se trebala roditi kao dječak

Moj otac ima tri kćerke
i u našoj porodici nema ko produžiti lozu.

Zato smo sve tri pomalo sinovi
i možda nas je zbog toga teže voljeti.

Piše:Pučina Snova Redakcija

https://pucinasnova.wordpress.com/

Priznaćeš,
drugačija sam od svih koje su te voljele.
Ja sam svoj vlastiti stariji brat
koji me naučio
kako da se nosim sa muškarcima
koji ne znaju šta hoće.

Možda mi je zato oko srca trnje i kamenje,
a u venama zmajeva krv.
Ja bljujem vatru
i ranjavam kada se približiš.Trebala sam biti dječak.
Vjerovatno su svi očekivali
da snaha rodi nasljednika.
Pjesnikinju niko nije očekivao.
Zaboga,
ko bi se tome nadao?
Trebala sam biti dječak,
ali nisam,
mada me nije zaobišlo da budem
pomalo sin,
pomalo brat
jer sestre i mene
neko je morao naučiti
kako da se čuva muškaraca kao što si ti.

Možda bi me bilo lakše voljeti
da sam samo princeza,
da nisam pomalo sin,
da se tiše smijem,
da manje pričam,
da plačem po potrebi
i da znam kako se takvi muškarci
vrte oko malog prsta.

Ne znam, mače,
nikada nisam znala,
nikada nisam ni pokušala.
Šta će mi to-
da nekoga vrtim oko malog prsta,
ako ga mogu voljeti?
Ljubav nije manipulisanje,
kalkulisanje
ni trgovina.

Ljubav je svetinja
kao i ruke
koje nikada ne bih dala nekome
za koga ne bih umrla.A ti si muškarac
koji rasklapa tlo pod nogama
kada me pogleda
i tebi je svejedno kome ćeš dati ruke,
kao da njima možeš
spaliti sve što dodirneš.

Imaš hladne oči,
gladno srce koje se nekada davno smrzlo
i nemaš pojma
kako voljeti ženu
koja se trebala roditi kao dječak.

Foto: unsplash

Priznaćeš,
nikada te nije zadesila nepogoda
kao što sam ja.
Sa munjama u očima,
i vražijim jezikom sa kojeg padaju
nježnosti umotane u psovke,
ja ne znam za prosječnu ljubav.

Moja je ljubav sječivo,
koplje
i Heraklov mač koji ubija Lernejsku hidru.
Moja je ljubav
stručak đurđevka,
voda
i nevenova mast od koje zarastaju rane.Možda bi me bilo lakše voljeti
kada bih bila ona
što za tebe nikada ne bi umrla.
Ko će voljeti ženu
koja bi zbog tebe
na panj glavu položila
kao kokoš za klanje
i koja te ne bi izdala
ni da joj kosti na živo vade?

Za žene ratnice
treba imati hrabrosti.
Mi smo trebale biti dječaci
i sve naše ljubavi su pomalo ratovi
kao što smo i mi pomalo sinovi
očeva koji imaju samo žensku djecu
u porodicama u kojima nema niko
da produži lozu.Naučena da se borim,
ja ničem na
teško pristupačnim mjestima
i možda bi me stvarno bilo lakše voljeti
da sam kao ruža,
nježna i prefinjena,
ali uobičajena
i da ti mirišem na jastuku kad poželiš.
Ja sam kao suncokret,
lijepa, ali goropadna,
neposlušna
i rođena da me nemaš.
Za tvoje sam oči premalo.
Za tvoje sam srce previše.

Sa kičmom muškarca,
srcem ratnice
i dušom uplašene srne
u čijim se očima kruni strah
da će biti pokošena,
ali ipak izlazi na čistinu
i gleda te raširenih zjenica,
ja se ne bojim koraka u mrak
jer znam da nosim zlatan mjesec u njedrima
i hiljade zvijezda ispod kože.

A ti uvijek igraš na sigurno,
izlaziš na samo svjetlo
i na prosječne ljubav se zalijećeš
kao muha u staklo,
nesmotreno i glupavo,
misleći da je to tvoj prozor u svijet.
Tvoje su žene princeze,
naučene kako se ispravno trepće očima,
kako se pravilno hoda,
kako se treba smijati,
ne izlaze iz okvira,
nemaju pojma ko je Oskar Davičo,
i imaju stariju braću da ih nauče
kako preživjeti muškarce kao što si ti.

Sve i da želiš,
ne znaš kako bi me mogao voljeti.
Ja prelazim sve tvoje granice.
Umirem i oživljavam,
tu, pred tvojim očima
dok misliš kako sam sve što nikada nisi htio
i ne pristajem na prosječne ljubavi.

Ja uvijek radije odlazim
nego da ostajem tamo
gdje ne mogu biti ono što jesam,
žena ratnica
i pomalo sin oca koji ima tri kćerke
u porodici u kojoj nema ko produžiti lozu.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije