najnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

“Vjerovatno nikada neće govoriti” riječi su doktora koje su me slomile na hiljade komada.

Prije bolesti bio je prava pričalica.

Redakcija

Mommies of Miracles

 

Prije bolesti bio je prava pričalica.

Poslije se samo čuo vrisak i plač.
Često sam plakala i ja.

Ljutilo me kad čujem druge roditelje kako žele da njihova deca umuknu ili se žale da toliko pričaju da ih to izluđuje.
Trebalo mi je vremena da shvatim da nečiji glas ne dolazi samo iz njegovih usta.

Možete čuti glas kroz oči, govor tijela, izraze lica.
Tako smo izmislili svoj vlastiti jezik.

Čujemo ga kako govori “volim te” svojim veselim, bistrim pogledom i blistavim osmjehom, pri tom se čuje i nježni uzdah.
Priča nam priče svojim malim pokretima usta.

Ponekad, kada me pogleda, imam osećaj kao da gledam u oči stare duše koja je vidjela i naučila mnogo više nego što ću ja ikada poželjeti. Teško je objasniti.

Sa svakim osmjehom, pogledom, smijehom, izrazom lica, promjenom otkucaja srca, laganim pokretom tijela i treperenjem u očima, on komunicira sa nama.

Foto: unsplash

Bilo ko drugi može biti skeptičan prema svemu tome, ali ako nemate dijete koje ne može govoriti ili pokretati tijelo svojom voljom, ne znate koja mala čuda se mogu dogoditi svakog dana.

To nije jezik koji svi mogu da razumiju, ali je pravi. Dok se s vremena na vrijeme uhvatim u sebi da čeznem da čujem njegov glas i pitam se kako bi to sada zvučalo, pronalazim mir u saznanju da to čujem, samo na naš način.

Pronalazim mir u vjerovanju da će jednog dana taj divni glas čuti cijeli svijet.

Ljubav ne treba riječi”.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije