Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPraktična Lola

Toksična pozitivnost je… pa, toksična. Radije probajte OVO.

Nesumnjivo je da pozitivnost može zaista biti moćna. Znam kad se ja borim sa anksioznošću i negativnim mislima da ako mogu zadržati samo trunku nade da ću uspjeti, da moje misli ne određuju mene, da nisam toliko loš koliko me moj mozak predstavlja – mogu da se nosim sa svim tim bar malo bolje.  Pozitivnost koju nosimo u sebi, kad to uspijemo, nam pomaže da preživimo.

Prevela: Saša Leper

Sarah Schuster / Good

Foto: Annie Spratt / Unsplash

Međutim, možda kontradiktorno, ali pozitivnost nije uvijek najbolji način da pomognete nekom drugom. Ne možete nekog natjerati da bude pozitivan. Ne možete ih posuti magičnim prahom za pozitivnost i otjerati njihove probleme. A iskreno, kada ljudi traže pomoć i podršku, obično i ne traže direktan inspirativni poster pozitivnosti. Zapravo traže potvrdu toga da su njihove negativne misli u redu.

Nekako sam to oduvijek znala, ali nisam htjela razmišljati o tome na neki opipljiv način dok nisam vidjela grafiku koju je napravila Vitni Hokins Gudman, vlasnica Centra za zajedničko savjetovanje. Ona takođe vodi i Instagram nalog @sitwithwhit, a nakon što je objavila tu sliku koja objašnjava „toksični pozitivnost“ počela sam je viđati svuda po društvenim mrežama.

Grafika pokazuje razliku između pružanja podrške nekome uz vrednovanje i nadu i pružanja podrške putem „toksične pozitivnosti“. Prema Vitni, to je razlika između „To je teško, ali vjerujem u tebe“ i „Samo budi srećan!“. Ako nikad niste mogli tačno odrediti zašto vam neki jednostavni „inspirativni“ citati nikad nisu baš najbolje sjedali, ovo bi moglo biti objašnjenje.

Podsjeća me na popularni animirani video o empatiji, koja koristi filozofiju Brenea Brauna. Ako je saosjećanje galamljenje odozgo na nekoga ko je zapeo u rupu, empatija je ulaženje sa njima u tu rupu. Ako je „toksična pozitivnost“ govorenje nekome da se „fokusira na pozitivne strane“, podrška je stavljanje sebe u tu situaciju i prihvatanje takvih njihovih osjećanja.

Naravno, kad se razbacujemo izrazima poput „Misli pozitivno“ ili „Prestani biti toliko negativna“, vjerovatno imamo najbolje namjere. Dođavola, pa i širimo te poruke jer želimo da ljudi budu srećniji! Šta fali onda da podsjećamo ljude da budu pozitivni?

Istina koju je teško prihvatiti je da se pružanje podrške ljudima ne odnosi na „pozitivnost“. Zapravo, kada nekom namećete pozitivnost, zapravo možete proizvesti suprotan efekat. „Toksična pozitivnost“ može izazvati da se ljudi osjećaju nesigurno u vezi izražavanja svoje negativnosti, a negativnost kvasa u izolaciji. Može navesti ljude da pomisle da nešto nije u redu sa njima jer jednostavno „ne biraju“ sreću a stid je najbolji prijatelj negativnosti.

Kada pružamo podršku nekome ko pati moramo ostaviti dovoljno prostora za razvoj pozitivnosti. Ni na cvijet nećete „samo“ galamiti da raste – zalijevaćete ga. U ovom slučaju, zalijevate ga slušanjem, vrednovanjem i bezuslovnom podrškom. U redu je imati i negativna osjećanja, a uz podršku možemo pomoći ljudima koji su zapeli u negativnost da se izvuku iz toga. To da im jednostavno kažete da „budu pozitivni“ ne funkcioniše.

Hvala Vitni na pravljenju ove informativne grafike! Njen Instagram profil možete zapratiti ovdje.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije