DogađajiKulturaLjudiMjestanajnovijePojave

Aja Sofija je bila crkva, džamija i muzej. A sad je opet džamija.

Velika Aja Sofija u Istanbulu ponovo će odjeknuti muslimanskim molitvama.

Prevela: Sara Desančić Redakcija

nytimes.com

Turskim islamistima ovo označava ispunjenje sna o vraćanju simbola Otomanske grandioznosti.

Za mnoge druge širom svijeta, promjena predstavlja uznemirujuću prepreku za jednu od najvećih svjetskih arhitektonskih i kulturnih znamenitosti.

Rasprostranjena na vrhu brda iznad Bosfora, gdje dijeli Evropu i Aziju, istorija Aja Sofije iz 15. vijeka prožeta je događajima, mitovima i simbolima važnim za istok i zapad.

Foto: Google images

Sagrađena je u 6. vijeku od strane vizantijskog cara, Justinijana I, kao prvoklasna crkva Rimskog carstva i posvećena “Svetoj mudrosti”, bila je skoro hiljadu godina najveća crkva na svijetu.

Hram je bio toliko veličanstven da je car izjavio: ”Solomone nadmašio sam te!” Veliki uticaj je imao na istoriju, religiju, arhitekturu, kako hrišćansku tako i islamsku.

Kada je Carigrad 1453. godine pao pod Otomanske snage, Mehmed II Osvajač pretvorio ju je u veliku džamiju, s vremenom su vizantijski mozaici prekriveni ili uništeni, a oko strukture su podignuta četiri velika minareta.

Ostala je džamija do 1934. godine, kada je Mustafa Kemal Ataturk, osnivač moderne republike Turske, pretvorio Aja Sofiju u muzej, izlažući dugo skrivene mozaike i mramorne podove.

Foto: Google images

Postao je najposjećeniji muzej u Turskoj i privukao je oko 3,7 miliona posjetilaca u 2019. godini. UNESCO ga je proglasio svjetskom baštinom, identifikovan kao znamenitost od izuzetnog kulturnog značaja za cijelo čovječanstvo, dostojnog očuvanja.

Zašto je predsjednik Recep Tayyip Erdogan odlučio da poništi odluku Ataturka stvar je neke pretpostavke. Samo godinu dana ranije, raspravljalo se protiv pretvorbe. Ono što je jasno jeste da uprkos tome što je Erdogan 17 godina na vlasti kao premijer i predsjednik, njegovo trenutno političko stajalište je neizvjesno i on treba da nahrani svoju nacionalističku bazu.

U svom obraćanju naciji 10. jula, Erdogan nije spomenuo Ataturka. Nije bilo potrebe – njegovom govoru prethodila je presuda Državnog vijeća, najvišeg administrativnog suda zemlje, kojom je poništena Ataturkova uredba.

Erdogan je u svom govoru opširno citirao volju sultana Mehmeda, govoreći zastrašujuće psovke na svakog ko bi promijenio status svete Sofije.

Promjena Ataturkove zaostavštine dobro je odigrala među turskim nacionalistima, za koje je muzej unutar Aja Sofije dugo predstavljao ponižavajuće inostrano nametanje i mrlju na Osmansku prošlost, koju oni slave.

I ne samo među nacionalistima, jer je ovo izazvalo malo kritika unutar Turske i među muslimanima izvana, a sve političke stranke osim jedne su podržale promjenu.

Reakcija hrišćanskih vođa bila je relativno prigušena, možda iz straha da ne podstaknu svađe. Papa Franjo rekao je da je u “boli”, dok je istočni pravoslavni patrijarh Carigrada, Bartolomej, koji kao stanovnik Turske mora biti oprezan u svom obraćanju, izrazio žaljenje što će Aja Sofija prestati da bude “mjesto i simbol susreta, dijaloga i mirnog suživota naroda i kultura.”

Foto: Google images

UNESCO je bio direktiniji. Izjava organizacije kaže da duboko žali što je odluka donesena bez ikakve prethodne rasprave, dodajući: ”Aja Sofija je arhitektonsko remek-djelo i jedinstveno svjedočenje o interakcijama između Evrope i Azije tokom vijekova.

Status muzeja odražava univerzalnu prirodu njegovog nasljeđa i čini ga snažnim simbolom dijaloga.” U izjavi je takođe upozoreno da bi promjene fizičkih struktura ili promjene pristupačnosti lokaliteta mogla da krše Konvenciju o svjetskoj baštini iz 1972. godine, koju je Turska potpisala.

Erdogan je sa svoje strane pokušao da ubijedi svijet da će Aja Sofija, kada se ne koristi za molitvu, ostati otvorena za javnost i da će hrišćanske freske ostati izložene, iako prekrivene zavjesama tokom muslimanskih molitvi.

Foto: Google images

Ključno je da bar po ovim pitanjima održi svoju riječ. Žalosno je razmišljanje Turske, da bi spomenik od tako globalne važnosti trebalo da postane političko sredstvo autoritarnog vođe. Ali ono što je učinjeno, učinjeno je.

Nema šanse da Erdogan poništi svoju odluku, čak i ako želi, a da ne podstakne bijes svojih vijernih sljedbenika.

Ali, Aja Sofija ostaje svjetska baština u najdubljem smislu. Struktura koja nadilazi ljepotu sa slojem istorije istoka i zapada, hrišćanstva i islama. To ne mora spriječiti molitvu, niti bi trebalo spriječiti Turke da osjećaju snažnu vezu sa spomenikom koji je vijekovima bio ponos njihove nacije.

Ali poput oštećene Notre-Dame ili Akropolja u Atini, to ne smije pokopati njen poziv kao mjesto od izuzetnog značaja za čovječanstvo.

Prije pretvaranja Aja Sofije u džamiju, Erdogan je preuzeo tešku odgovornost čuvara jedne od svjetskih kulturnih znamenitosti.

Ne bi mu trebalo dopustiti da to zaboravi!

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije