Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Moram te razočarati, jer to što želiš da mi pokloniš se ne kupuje. A ni ne prodaje.

Ne kupuj mi zlato.

Kupi mi jedan šporet.

Onaj na drva.

Redakcija

facebook/ Ana Tikveša

Treba mi da naložim vatru iz trećeg puta, pa da se radujem kao dijete. Uvijek sam sumnjala u sebe kada su vatre u pitanju.

Ali, u led nikada nisam. Pravim ga sad – pa sad.

Mogla bih da prodam patent za „Kako za minut zalediti sebe i druge”.
Ne kupuj mi taj mali crveni auto iz izloga, kupi mi kolica sa jednim točkom, u kojima će biti vreća cementa.

Treba mi da sagradim jednu kućicu, pa da se hvalim kao svi majstori.

Uvijek sam sam brinula mogu li sagraditi nešto čvrsto. I stabilno. Da traje.

Za rušenje sam uvijek bila tata mata. Urođeni talenat sa trapavim rušilačkim nagonom. Srušim, oborim, ispustim…u prolazu, nehotice. Za tako nešto moraš da se rodiš.

Zato, kupi mi kolica sa jednim točkom, možda ipak nešto i sagradim.

Ne kupuj mi tu sto i jednu ružu. Kupi mi drvo. Da me zakloni od sunca i kiše. Sa buketima nisam nikada znala, venuli su brže od mog oduševljenja njima.

Mali, veliki, umirali su u vazama koje su neutješno plakale za njima. Kao da ih je silina oduševljenja ubijala. Ruže su slabići, ipak.

Drvo je tako…izdržljivo.

Ne kupuj mi ništa što se obično kupuje ženama. Ni djevojkama. Ni djevojčicama.Moram te razočarati, jer to što želiš da mi pokloniš se ne kupuje.

Samo se nosi, tu ispod košulje.Kod zolufa.Ili kod lijevog rebra.Daje se galantno, bez povratka.

I…. sasvim je u redu ako to i nemaš.

Jer, uvijek mi možeš pokloniti šporet, drvo ili kolica za cement.

Preuzeto sa: facebook. com

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije