Ljudski odnosiMedicinanajnovijePorodicaŽivot

Zašto naš mozak refleksno reaguje na dječiji plač?

Prije nekoliko sedmica bila sam duboko uronjena u članak koji sam uređivala i odjednom sam čula snažan urlik.

Prevela: Sara Desančić Redakcija

nytimes.com

Akustika kuće mojih roditelja je toliko porozna da čak i kada moja djeca na drugom spratu vrište, zvuči kao da to rade pored mene.

Mogla sam čuti kako moja četverogodišnja ćerka plače jer je odlučila da više ne podnosi zvuk veš mašine.

Troje odraslih osoba- moji roditelji i suprug- prisustvovali su nastupu moje ćerke.

Osjetila sam kako mi srce počinje ubrzano kucati, krvni pritisak rasti, a neki dio mozga govorio mi je da utješim svoje dijete.

Foto: unsplash

Oduprijela sam se nagonu kada sam čula kako drugi brišu suze moje ćerke, ali trebalo mi je još pola sata da se skoncentrišem, i zapitala sam se: Da li je taj viscelarni odgovor tipičan za roditelje, ili je bio jedinstven za mene?

Pogledala sam neka istraživanja i shvatila da odrasli ljudi refleksno reaguju na dječiji plač i ne moraju biti roditelji da bi imali ovu reakciju.

Iako je većina studija proučavala reakcije na plač beba i mališana, a ne na plač djece predškolskog uzrasta, istraživanje je pokazalo da plač stvara čitav niz fizioloških odgovora kod odraslih, uključujući ubrzan rad srca, povećan krvni pritisak i promjene na koži.

Christine Parsons, dr psihologije i vanredna profesorica na Univerzitetu Aarhaus u Danskoj koja je proučavala fiziološke reakcije na plač novorođenčadi, rekla je da mozak reaguje na plač gotovo trenutno.

“Dešava se vrlo brzo, brže od 100 milisekundi. Taj neposredni odgovor takođe predstavlja “kaskadu” drugih neuroloških odgovora. Dječiji plač se vremenom razvijao do maksimalno neugodnog zvuka kako bi privukli našu pažnju više nego ostale stvari u okruženju”, rekla je ona.

To ima smisla, jer je bebama potrebna pažnja odraslih kako bi se zadovoljile njihove potrebe i, na kraju, da bi preživjele.

Iako su moja djeca uzrasta od 7 do 4 godine, dio mog mozga koji se budi u 100 milisekundi želi da ih zaštiti.”To je još uvijek vaš reproduktivni uspjeh”, rekao je James Rilling, doktor nauka i profesor katedre za antropologiju na Univerzitetu Emory u Atlanti.

Međutim, kako je istakla dr Parsons, odrasli koji još uvijek nisu roditelji takođe imaju slične reakcije na bebe koje plaču, za razliku od životinja.

Iako cijenim ovo objašnjenje, to mi ne može nužno pomoći jer se suočavam sa još nekoliko mjeseci rada od kuće dok moja djeca uče pored mene. I to ne pomaže mnoštvu roditelja koji se bore da rade svoj posao bez dodatne pomoći kod kuće.

Trebam smisliti način da smanjim bar određeni postotak iracionalnih kriza kad nisam u smjeni za čuvanje djece, kako bih sačuvala svoj posao i ono što je ostalo od mog izmučenog duševnog zdravlja.

Ako reagujem na svako cviljenje i kikotanje, to neće biti dobro za bilo koga u našem domaćinstvu.”Kada prekomjerno aktivirate ove sisteme emocionalne empatije, to može izazvati nešto što nazivamo “prekomjerno empatično uzbuđenje”, rekao je dr Rilling.

Tada preuzimate nevolju svoje djece do te mjere da i sami postajete anksiozni i to može može da ometa vašu sposobnost da pružate saosjećajnu i odgovarajuću njegu.

Pitala sam Crystal Clark, vanrednu profesoricu Medicinskog fakulteta u Čikagu, za savjet kako da riješim ovaj problem. Prvo, rekla je, budite sigurni da znate kako se vaše dijete osjeća.

Vi najbolje poznajete svoje dijete: ako je njihova uznemirenost ekstremna, pokušajte da iskoristiti samo kratak period svog radnog dana kako bi umirili svoje dijete.” Pod pretpostavkom da u naradnih 5 minuta nemate sastanak koji je vrijedan milion dolara, rekla je dr Clark.

“Svaka njihova suza ne bi trebala da zahtjeva vašu punu pažnju jer moraju da nauče da se smiruju. Dakle, naziv igre je “postavljanje granica”- i sa vašom djecom i poslodavcima”, rekla je dr Clark.

Koliko god je to moguće, obavjestite djecu i šefove u kojim satima ćete im biti na raspolaganju i da vam je potrebno malo fleksibilnosti. Djeci može pomoći vizuelni signal, poput zastave ili znaka, da nauče kada je u redu da vam prekidaju a kada nije.

“Ako osjetite da vaše tijelo počinje da reaguje- poput ubrzanog rada srca- pokušajte da se odmorite”, rekla je dr Clark. Trebali biste biti u skladu sa svojim tijelom i onim što mu treba, bilo da je to hodanje oko bloka, zatvaranje očiju i duboko disanje ili pozivanje prijatelja.

”Svi imamo rokove, imamo sve te stvari koje moramo da radimo svaki dan i zaboravljamo da moramo da održimo svoje mentalno zdravlje.

Dok sam se spremala da napišem ovaj zadnji odlomak, moja četverogodišnja ćerka je provalila kroz vrata kao da je super junak i zaplakala jer nije mogla da preuzme igricu na svom tabletu.

Mogu li još da vam preporučim par dobrih slušalica za uklanjanje buke?

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije