VANILICA U CIRKUSU : Život je i bajka i Alan Ford, ali bez knedli sa šljivama je obična nula!

Vozimo se juče nas dvoje kroz život u maniru Luk Besona i Žmu mi kaže:

Taj tvoj životni moto ” Čemu brzo,kad sve može sporo ?!” i ” Sve što može danas, ostavi za sutra, prekosutra…” je tako AlanFordovski…

Čuj, a mi u Besonovom scenariju do guše ?!

Na sve to, rekla sam mu baš mudro i odraslo da živjeti treba tako kao da smo malo popili i ne žurimo nigdje …

Ali !

Stanite !

Ovdje se radi o Dobroti i Knedlama sa šljivama !

Doba godine je kada od teta Marice dobijam pune kutije toplih domaćih knedli sa šljivama na poklon i radujem se kao malo dijete što još uvijek postoje ljudi koji ljubav izražavaju u knedlama.

Jeste slatko, ali te knedle su vam najzdravija hrana jer šta je bolje nego hraniti se ljubavlju i dobrotom…

Iako, šljive i ja imamo istoriju odnosa kao u lošem filmu !

Recimo prošle godine sam prvi put u životu u piljari kupila šljive ! Ove još nisam, pitanje je hoću li ?

Možda je ta kupovina bila svemirska anomalija ?

Kada sam bila klinka deda, mamin tata je posadio veliki šljivik, baš veliki …

I šta s tim ?

E pa kada u ovo doba godine šljive sazriju, išli smo u branje, kupljenje šljiva ili kako god…

Svi mi, naši prijatelji kao i pomoć sa strane… Kažem, veliki šljivik !

Vikend u prirodi, al’ zamalo…

Mi djeca smo bili plaćeni po punoj kantici dok smo ih jedva nosili, a prestali su nam plaćati kada smo malo porasli…

E to nisam podnosila…

Tih vikenda među tolikim šljivama nikada nisam pojela nijednu jedinu šljivu…

NIJEDNU, razumijete…IZ PROTESTA

Naravno, pečenje rakije me isto nije zanimalo iako su to bili famozni društveni događaji….

( uostalom nisu mi ni dali da pijem )

Roštiljalo se pored kazana, tatin prijatelj, poznati slikar, sa štafelajem i nakrivljenom kapom je slikao svoje uhvaćene rakijske emocije do kasno u noć, a ostali mjerili jačinu rakije smijehom…

Sve sam naučila i šta znači raditi ono što baš ne voliš i tako zaraditi, šta znači kada samo daješ svoj doprinos, a ne zarađuješ, a šta biti nagrađen kada ni ne očekuješ i da moraš uvijek učestvovati u životu…

I još nešto jako važno !

Da se možeš napiti ako samo jedeš višnje iz višnjevače ! JebiGa , pojela sam ih puno !

Na početku našeg zabavljanja kaže meni Žmu :

” Za vikend moram u dedin šljivik da vidim jesu li rodile šljive… Znaš, moram organizovati ove moje da idemo tresti šljive za rakiju, ali šta ja to tebi pričam, ti ni ne znaš kako se to radi ! ”

Značajno ga pogledam iskosa i kažem: “Ma jel ?!? Prave Princeze znaju sve o životu, to samo patuljci pojma nemaju…!”

I priznala sam mu sve redom …

Čak i da se ježim kada vidim šljive u prodavnicama, jeeežim.. ! Brrrr..

Tih šljiva mog djetinjstva više nema, a ja sam kupila neke tuđe jer ni te od kojih Žmu peče rakiju nisu rodile ni ove godine! U stvari sav rod predstavlja jedna jedina šljiva ! Evo je uslikana, da stekne internetsku slavu !

I šta još imam za reći ???

Pa nema ni rakije ove godine !

I da sam talentovana za biti nekome u glavi i bez rakije !

Ali ništa ne može baciti sjenu na moju ljubav prema knedlama …Uh

Nego, znate Alisu sigurno ?

Moderna je sada neviđeno, svi je citiraju !

Alisu koja je potrčala za bijelim zecom i propala kroz rupu u Zemlju Čuda ?

Pa pije čaj i čavrlja o besmislima sa Ludim Šeširdžijom ?

E to mi treba sada, ta čajanka …uz knedle !

A Ostali nek’ malo ostanu u svijetu sa rupom kroz koju je Alisa propala, pa ja da povremeno izbacim periskop i šokiram se kakav je svijet u stvari, okrenem se živopisnom društvu za stolom i kažem : “Može opet čaj, Mačići ?”

Jer volim te male sretne događaje, velike sreće su iscrpljujuće uvijek !

Nekad mislim da je ovo što radim toliko glupo, da će ako mi uspije biti apsolutno genijalno !

Imate i vi nekada takav osjećaj ?

Da su bajke puno više od svega što vam se čini ….

Ali da moderni ljudi više ne prepoznaju vrijednosti bajki koje prenose mudrost čovječanstva i znanje da je Dobrota lijek koji nas povezuje i čini nas ljudima !

Možda im se ipak omakne neka mala dobrotica ? Malecka ?

Nada da će sve biti bolje i da će Dobro uvijek pobijediti nije utemeljena na činjenicama, ali čini moj svijet boljim mjestom !

Možda djeluje nemoguće, ali sve važne stvari su ispočetka izgledale sićušno !

Ako ne uspijem kao kolumnista, čitaću djeci bajke iz Svemira sa ostalim astronautima, to mi je tako famozno .

Nego zašto je priča o knedlama u sredini , a ne na kraju kao svi slatkiši ?

Zna se, u našoj porodici su knedle uvijek glavno jelo ….

Supa, pa knedle ….da možemo što više da pojedemo !

Trebala je ovo biti jedna zajebantska kolumna, ali raspekmezile me knedle JebemIhSlatke !

Na kraju nježne priče o Dobroti u mom parčetu svemira trebaće nam dramatično neočekivano poentiranje, pa ću vam reći:

AKO STE DUGA , NE ŽIVITE SA DALTONISTOM !

A h a !

Šah-Mat