Menstruaciju sam dobila sa 10 godina. Bio je to najbolji dan u mom životu. Hvala mama!

Obožavala sam gledati kako ih siječe na panju u našem prednjem dijelu dvorišta, ljuljajući sjekirom kroz središte svakog drveta po kiši, suncu ili, u ovom posebnom sjećanju, po snijegu.

Neznanac bi vjerovatno primjetio njenu nevjerovatnu snagu, ali od kako sam počela oblikovati uspomene, na to sam već bila navikla.

Kad se moja mama odluči za nešto, od sječenja drva, preživljavanja siromaštva do toga da postane jedna od prvih žena lokalnog šerifovog odjeljenja, nju ne zanima šta ljudi misle o tome, ona to samo uradi.

Odrastajući kao jedna od šest braće i sestara, u maloj kući u Kokomo-u u Indijani, za moju mamu je fakultet bio san jer je bio van finansijskih dometa njene porodice.

Ali za mene, njeno jedino dijete, nije željela ništa drugo nego dobro obrazovanje. To je uključivalo i dobro zdravlje i seksualno obrazovanje, kojih je ozbiljno nedostajalo u njenom djetinjstvu.

Manje od 10% djevojčica u SAD-u dobija svoju prvu menstruaciju prije 11. godine. Moja mama je bila jedna od tih nekoliko, i njeno iskustvo je bilo traumatično.

Zamislite da kao mala djevojčica nađete krv u donjem vešu i nemate pojma zašto se to dešava. Zamisite da je menstruacija nešto o čemu ste čuli da starije djevojčice šapuću, kao da je to neka prljava tajna.

Zamislite da pitate bliske članove porodice zašto vam se to dešava, da li ste možda bolesni ili povrijeđeni i oni vam kažu:”Postala si žena, i možeš ostati trudna ako nisi oprezna.” To se desilo mojoj mami i bila je odlučna da se istorija neće ponoviti.

Foto: unsplash

Dakle, odlučila je da me edukuje o menstruaciji od malih nogu koristeći jednostavan prijateljski jezik za koji je znala da razumijem. Postala je stručnjak za uklanjanje sumnji i strahova prije nego što su imali priliku da dođu do mog mozga.

“Menstruacija je nešto što imaju sve žene. Neki ljudi će ti reći da je to loše ili zastrašujuće, ali nije. To je potpuno normalna stvar”, sjećam se da mi je to govorila kada sam imala oko 6 godina.

Dio njenih priprema uključivao je kupovinu seta kaseta, koje su odgovarale mom uzrastu, posebno za dan moje prve menstruacije. Objasnila mi je da je ona rano dobila menstruaciju i da postoji mogućnost da bih možda mogla i ja.

Napravila mi je plan akcije za moj prvi dan, tako da bih tačno znala šta da radim i očekujem.

“Jednom kad odeš u kupatilo vidjećeš malo krvi. Nećeš se osjećati ništa drugačije, zato nemoj da se bojiš. Dođi do mene, i bez obzira šta smo planirale za taj dan, otići ćemo u prodavnicu i kupiti sve što ti je potrebno.”

Bilo je to školsko jutro, dva dana prije mog 10. rođendana, kada sam otišla u kupatilo i primjetila neke male mrlje krvi. Mogu samo da zamislim kako bih se osjećala da me mama nije pripremila.

Ali jeste i ja se nisam bojala. Pozvala sam ju i ona je brzo došla, zagrlila me prije nego što sam uopšte dobila priliku da digne pantalone.

Nikad neću zaboraviti kako stojim u kupatilu, pantalone oko gležnjeva, smijuću se dok me ona čvrsto grli.

Dok mi je pokazivala najbolji način da očistim mrlje sa gaćica, okrenula se prema meni ozbiljnim pogledom i rekla nešto što želim da svi roditelji, učitelji i mediji govore: “Ovo ne znači da si sad odrasla. Možda si čula da početak menstruacije znači da si postala odrasla žena, ali to nije istina. Ti si ista kao i juče. Ti si dijete. Samo što sad imaš menstruaciju.”

Neizmjerno mi je laknulo zbog njenih riječi. Desetogodišnje djevojčice nisu spremne da preko noći postanu odrasle osobe. Zahvaljujući dobronamjernim riječima moje mame, ja se nisam tako osjećala.

Njene pripreme nisu stale na tome, ona je isplanirala cijeli dan. Kao što je i obećala, otkazala je sve prethodne planove, koji su uključivali i pozivanje škole da im kaže da ću danas ostati kod kuće.

Otišle smo u lokalnu apoteku gdje mi je objasnila razliku između uložaka i tampona. Predložila mi je da prvo koristim uloške, ali konačnu odluku je prepustila meni. Odlučila sam se za uloške.

Kad smo se približili šalteru, pitala sam mogu li dobiti prsten od lubenice(i danas mi je to omiljeni slatkiš). Njen odgovor je bio: “Naravno, ovo je poseban dan! Poseban dan poput rođendana ili Božića.”

Možda me početak menstruacije nije načinio odraslom osobom, ali sam osjećala da mi je mama dala neko posebno “odraslo znanje”.

Jedan posebno sjajan segment dogodio se kada je grupa djece pubertetske dobi sjedila sa pravim doktorom i postavljala mu pitanja o pubertetu. Pitali su sve o čemu sam i ja razmišljala i upijala sam sve odgovore poput sunđera.

Gledajući unazad, naučila sam toliko toga iz video snimaka i shvatila da pubertet nije strašan! Svi prolaze kroz ovo i u redu je postavljati pitanja.

Odjednom sam bila djevojka koja je znala šta su tamponi i kako pubertet funkcioniše. Umjesto da se osjećam posramljeno ili stidljivo zbog toga, osjećala sam se prilično ponosno na sebe.

Iako se pristup informacijama uveliko poboljšao od mog djetinjstva, neznanje i stigma i dalje traju. Neki vjeruju da tamponi “oduzimaju djevojčicama nevinost”.

Još uvijek preovlađuje mišljenje da početak menstruacije čini djevojčice odraslim osobama.

Ako me je dobro izvršen plan moje mame išta naučio, to je da otvoren, iskren razgovor o menstruaciji predstavlja najbolji način za razbijanje ove stigme.

Iako nemam svoju djecu, nadam se da će u narednim godinama roditelji više pratiti majčine korake i pomoći svojim djevojčicama da se osjećaju samouvjereno zbog ovog savršeno normalnog dijela života.