Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

RODILO SE MUŠKO!

Slavlje, trijumf, veselje.

Cijela obitelj živnula.

Rodbina čestita, osjeti se ponos.

Piše: Ružica Ljubičić Redakcija

Nastavit će se obiteljska loza, prezime. Htjeli mi to priznati ili ne, drugačije se gleda na rođenje muškog i ženskog djeteta.

U majčinom rodnom selu sve donedavno, djevojke su pripisivale svoju imovinu braći. Ne daj Bože da bi takvu djevojku zadesila sudbina  da se ne uda.

Bila bi to doživotna sramota i teret braći. Još uvijek se osjeti ta stigmatizacija ženske djece i blagoslova muških potomaka.

Muški nasljednik, snažan, pametan, visok, gle, kako brzo raste. Ako beba udara snažno majku, reći će joj, tvoj sin će biti sportaš. Ili ako ima zdrav apetit, to će biti dobro za njega.

Ako majka rodi više sinova, ona je poštovana u komšiluku, to joj donosi više vrijednosti. 21 stoljeće je, još uvijek postoje ženski feticiti, postoje abortusi ženske djece kad se sazna spol, vrši se genitalno sakaćenje.

Naša kultura i nije tako strašna. Dobronamjerno kupovanje igračaka pegli djevojčicama i auta dječacima. I oslovljavanje „sine!“. Sjetite se samo koliko su vas puta tako nazvali, iako ste žensko. Članovi vaše obitelji, majka, otac, baka, stariji susjedi. Da. „Sine!“

Foto: unsplash

Imam sina i kćerku. Prvi je bio u obitelji sin. Da bio je to miljenac i svih pogotovo muškog dijela moga muža i moga tate. Veliko je to bilo slavlje i fešta za prvorođenca sina i unuka. Ali nije bilo toliko konzervativno da bih mogla reći da se rodila i kćerka bilo bih isto. Priželjkivao se sin .- prisjetila se Nada rođenja svoje djece.

Osjete se u djetinjstvu ovakve „sitnice“ koje se kasnije mogu razviti u početak poremećaja u ponašanju, razviti nesigurnost, sram u ionako nestabilnoj patrijahalnoj okolini. Koliko privilegija povlastica, nagrada, kazni u djetinjstvu na osnovu rodne razlike.

Imam jednog sina jako je ziv, namjerno neću reci hiperaktivan. Meni je 24h malo sa njim on nikad ne miruje i traži konstantnu pažnju i aktivnost“- rekla je mlada mama Magdalena koja očekuje drugo dijete. „Tri mjeseca sam trudna, još ne znam spol djetteta, ako bude dječak, bit če veselo, ali i naporno. Priželjkujem djevojčicu jer mislim da bih s njom ostvarila poseban emotivan odnos“ – dodala je Magdalena,

Još uvijek se osjeti posebno ushićenje primjeri zbog najmanjeg pomaka muške djece, dok se djevojčice tretira ili s pretjeranom pažnjom u smislu da su princeze koje moraju biti ženstvene, igrati se s lutkama i maminom šminkom, ili s neodobravanjem, ako npr pokaže interes za nogomet, automobile, motore, to je jednostavno pogrešno.

Također s istim naglaskom na naglašavanju muške superiornosti u najranijoj dobi, trčanja, skakanja,tučnjave

Ja imam dvije kćeri, ali ne znam, jer nije nikad bilo da se ista situacija potrefila pa da mogu reći ovaj ovako, ona onako. Najstarija je bila lako odgojiva curica, i dan danas je puna razumjevanja, možda ponekad prenježna, ali takav joj je karakter, a druga je po stereotipima u ponašanju trebala biti dečko- harambaša je, grizla je, čupala, tukla se…, sada više ne, sad je prava curka, ali je inatljiva, prkosna, svojeglava, opet- takva je po karakteru.– prepričala je svoje majčinsko iskustvo Nejra.

Foto: unsplash

Odgajanje djece se ne može platiti novcem, to je cijeloživotni proces., majčinstvo se ne može staviti u okvire i kalupe našeg patrijahalnog konzervativnog društva.

I dječak i djevojčica su jednako vrijedni i oba spola bi trebala biti dragocjena i odgajana s ljubavlju i poštovanjem. Sve te sitnice se kasnije osjete, u životu muškarca i žene. Sve polazi od odgoja.

Ali, mi ćemo i dalje slaviti, jer rodilo se muško!

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije