Zašto djeca tuku djecu?

Te nisu odgojeni, te su nevaspitani, te u naše vrijeme, te u njihovo. Ovi iz mog vremena odgajaju danas tu djecu. Vjerovatno da nije lagano.

Biti tinejdžer nikada nije ni bilo lako. No, nekako moje muke su bile hoću li mu se svidjeti ja, ili moja drugarica. Da li je gledao mene ili nju. Kako će proći prvi poljubac. Kako da namjestim glavu. Ako bude katastrofa da li će nekome reći.

Danas su sve tvoje lične katastrofe dostupne jednim klikom. I u svijetu su.

Danas se djeca preko društvenih mreža „sprdaju jedni sa drugima“. Pa sam tako neki dan vidjela da djevojčicu pitaju zašto se druži sa drugom djevojčicom jer se ona „oblači kao lezbejka“. Jebem ti život. Kako se to oblače lezbejke? I otkud to djeci? I zar su tako mali naučeni da je biti lezbejka nešto strašno pogrdno i ružno.

Danas je popularnost dostupnija nego ikada. Zasijaš pa budeš zvijezda instagrama ili tik toka. U ono naše vrijeme zvijezde su bile na TVu i nisi bio opsjednut da budeš jedna od njih. O nekima si maštao, lijepio postere. Danas djeca biraju da budu pratioci druge djece. Ovi ih nazivaju „svojim vampirima“, „čudovištima“, „elijenima“; „burazerima“. Nekako je sve prepuno nasilja.

Nerijetko ispliva snimak djevojčica koje premlaćuju svoje vršnjakinje. Odraslima je teško da gledaju, a njima nije teško da snimaju. Vjerovatno u tom surovom dječijem svijetu borbe za popularnost biraš da budeš nasilnik kako ne bi bio žrtva.

Šta za to vrijeme rade roditelji? Vjerovatno razapeti između posla, rijalitija i lošeg braka i nemaju vremena da prate šta im djeca gledaju na jutjubu i rade na ulici.

Djeca pričaju o seksu u osnovnoj školi. Djeca se toga ne stide.

Od dječijih serija meni se podiže kosa na glavi. Jedna od najpopularnijih serija namjenjena djeci i mladima je serija od čijih scena ni meni nije bilo svejedno da spavam sama noću. U drugoj pak od krvi više ne možeš da razaznaš kako glumci izgledaju, dok su u trećoj ubistva između vršnjaka gotovo normalna stvar. I film je film. Serija je serija. Ali da se ni ne naježe?!

Šta se desilo sa strijepnjom hoće li Dylan izabrati Kelly ili Brendu?

Više niko ne priča o ljubavi.

Zašto djeca nisu djeca već likovi koji se puće sa instagrama?

I zašto smo sve ovo bacili pred njih tako male i uzeli im djetinjstvo.

Zašto im ne uzmemo telefone?

Društvene mreže?

Zašto im ne oduzmemo bahatost i površnost?

Zašto ih ne učimo poniznosti?

Zašto ih učimo da vjeruju da su svi „mali kraljevi“?

Stvarni život nije nikakvo kraljevstvo u kojem je sve podređeno tebi.

U stvarnom životu ne možeš da se obračunavaš šakama jer možeš u policiju.

U stvarnom životu igre postanu malo perfidnije i prljavije ali nema mame da ti kaže da ti pripada sve na ovom svijetu.

Danas je užasno biti dijete. Još je malo teže biti tinejdžer. Vjerujem da je još teže biti roditelj jer moraš da biraš kako da odgajaš. Ispravno plašeći se kako će proći u surovom svijetu ili učiti ga da bude bezobrazan i drzak kako bi mogao da se nosi sa svijetom. Razumijem oboje.

Lično, nikada ne bih birala bezobrazluk ispred dobrote. „Prljavštinu“. Poganost. Takvi ljudi uvijek zasmrde. A djetinjstvo treba da bude neopterećno i čisto. Ušuškano u neka zaljubljivanja i slučajne dodire ruke. U šetnje. Igre. U ljeto. U mirise rijeke. Treba da bude dječije.

I nevino.