LjudiMedicinanajnovijePojaveRadoznala Lola

Zašto djeca sve češće vrše samoubistvo?

Kada sam imala deset godina moj stric Dag si je oduzeo život. Sjećam se mame koja se javila na telefon i kako je posrnula na zid u kuhinji, sa rukom preko usta. Sjećam se da je čekala da se tata vrati sa posla da mu može reći da se njegov voljeni bato objesio.

Prevela: Saša Leper

Annie Reneau / Upworthy

Foto: Gabriel / Unsplash

Dag je živio sa nama neko vrijeme. Bio je drag, nježan i zabavan. Imao je samo 24 godine kada je umro.

Moj stric je bio mlad – i premlad – ali ne mlad kao neki drugi koji su okončali svoje živote. Stopa samoubistava mladih je u neprestanom porastu, a brojke i godine tih ljudi su zaista zaprepašćujuće.

Prema centru za kontrolu bolesti iz Amerike, broj mladih uzrasta od 10 do 14 godina koji su si oduzeli život u periodu od 2007 do 20017. se utrostručio. Samoubistvo je u Americi drugi najveći uzročnik smrti djece i tinejdžera uzrasta od 10 do 24 godine i treći najveći uzročnik smrti 12-ogodišnjaka.

Čini se nezamislivo da bi toliko djece uopšte i željelo okončati svoje živote, a kamoli da to zaista i urade, ali to se zaista dešava. Roditelji, staratelji i nastavnici moraju voditi računa o znacima upozorenja daleko ranije nego što je većina nas i pomislila.

Foto: Kat J / Unsplash

Pa šta se dešava? Zašto više djece počini samoubistvo danas nego nekoliko generacija ranije?

Porast mentalnih oboljenja igra veliku ulogu. Velika većina ljudi koji si pokušaju oduzeti život se bore sa mentalnim oboljenjima poput kliničke depresije. Prema istraživanju Američke asocijacije psihologa koje je objavljeno u martu 2019. godine, određene vrste mentalnih oboljenja su postala drastično učestalija kod mladih ljudi – i isključivo kod mladih ljudi – u prethodnih 10 godina.

„U poređenju sa 2000-tim, u 2010-tim više adolesenata i mladih odraslih osoba iz Sjedinjenih država se nosi sa ozbiljnim psihološkim problemima, ozbiljnom depresijom ili suicidalnim mislima i češće pokušavaju izvršiti samoubistvo“, izjavila je Džin Tvendž, glavna autorka studije i profesorka psihologije sa državnog Univerziteta u San Dijegu.

„Ovi trendovi se manje ili nikako ne pojavljuju kod ljudi koji su stariji od 26 godina, što sugeriše generacijsku promjenu u poremećajima raspoloženja, a ne sveobuhvatni porast kod svih starosnih grupa.“

Tvenžova vjeruje da uzrok ovog naglog porasta mentalnih oboljenja mogu biti relativno nagle kulturološke promjene u načinu na koji djeca provode svoje slobodno vrijeme.

“Kulturološki trendovi u posljednjih 10 godina su možda imali više uticaja na poremećaje raspoloženja i samoubistva među mlađim generacijama nego među starijima. Ovi rezultati pokazuju da je potrebno više istražiti kako digitalna komunikacija utiče na poremećaje raspoloženja i samoubistva u odnosu na komunikaciju uživo te razviti specijalne intervencije za mlađe starosne grupe.“

 

Šta mogu obični ljudi uraditi u vezi sa ovim? Kako možemo pomoći?

Stručnjaci ukazuju na nekoliko načina na koje možemo pomoći da se spriječi, identifikuje i liječi mentalno oboljenje koje može dovesti do suicidalnih misli kao i načine na koje se može uticati na smanjenje broja samoubistava.

Foto: Cristian Palmer / Unsplash

Podstičite osnovno održavanje zdravlja

Prva stvar koju nam je rekao terapeut naše kćerke je bilo da će terapija za njenu anksioznost biti prilično malo efikasna bez osnove dobrog sna, ishrane i vježbe. Iako ništa od ovoga nije samo po sebi lijek, nedovoljno sna, loše prehrambene navike i nedostatak vježbe utiču na raspoloženje, ponekad i prilično drastično, otežavajući borbe sa mentalnim zdravljem. Podsticanje zdravih navika naše djece stvara osnovu za bolje opšte zdravlje, uključujući i mentalno zdravlje.

 

Pomozite djeci da postanu svjesni kako društvene mreže utiču na njih

Dr Tvendž je naglasila kako sveprisutni ekrani u životima djece utiču na gorepomenute zdravstvene navike, kao i zdrave društvene interakcije,

„Prvo i najvažnije je dovoljno se naspavati. Ne dopustite da vam uređaj ometa san – nemojte držati telefon ili tablet u spavaćoj sobi u toku noći i nemojte ih koristiti sat vremena prije odlaska u krevet. Ne dopustite da vam društvene mreže utiču na aktivnosti koje su zdravije za vaše mentalno zdravlje, poput interakcije uživo, vježbe i spavanja.“

Pritisci društvenih mreža i popratni potencijal za zlostavljanje i društvenu izolaciju zasigurno igraju ulogu u mentalnom zdravlju djeteta. Moramo biti svjesni toga kako internet utiče da djecu, biti mudri u vezi sa tim kada i kako ih izlažemo elektronici i usput im pomagati da se nose sa digitalnim pejzažom.

Foto: Tiago Bandeira / Unsplash

Budite svjesni faktora rizika i pratite znake upozorenja

Dječija bolnica u Bostonu roditeljima i starateljima daje listu faktora koji djecu izlažu riziku od samoubistva kao i znakove upozorenja koje treba tražiti.

 

Faktori rizika

  • mentalno oboljenje / dijagnoza psihijatra
  • porodična istorija samoubistva i/ili izloženost samobistvu
  • porodična istorija mentalnih oboljenja
  • psihičko/seksualno zlostavljanje
  • gubici
  • agresivno ponašanje/impulsivnost
  • nedostatak društvene podrške/društvena izolacija
  • loše vještine nošenja sa problemima
  • pristup sredstvima za samopovrjeđivanje (pištolji, noževi…)
  • poteškoće sa nošenjem sa seksualnom orjentacijom
  • fizičko oboljenje
  • porodični problemi (razvod ili problemi sa zakonom)
  • traumatični događaji

 

Znakovi upozorenja:

  • opsjednutost smrću (ponavljanje tema smrti ili samouništenja u slikanju/crtanju, pisanju ili drugim oblicima umjetničkog izražavanja)
  •  intenzivna tuga i/ili beznadežnost
  • nedostatak interesa za aktivnosti koje su ranije bile važne
  • društveno povlačenje od prijatelja, porodice, sportova i društvenih aktivnosti
  • upotreba alkohola i/ili narkotika
  • poremećaji sna (nedovoljno spavanja ili cjelonoćna budnost)
  • davanje imovine
  • riskantno ponašanje
  • nedostatak energije
  • nemogućnost bistrog razmišljanja/problemi sa koncentracijom
  • lošiji rezultati u školi/učestali izostanci iz škole
  • povećana iziritiranost
  • pomjene apetita

Potražite profesionalnu pomoć što ranije

Ako vaše dijete zaista pokazuje znakove depresije ili suicidalnih misli nemojte oklijevati da potražite pomoć. Roditeljima je lako da pomisle da dijete samo prolazi kroz neku fazu i da stvari i nisu zaista „toliko strašne“, ali ne škodi posjetiti terapeuta i provjeriti čak i ako niste sigurni da li je to zaista potrebno. U najgorem slučaju stručnjaci za mentalno zdravlje će vašem djetetu pomoći da nauče kako funkcioniše njihov mozak i kako da se nose sa svojim mislima i osjećanjima. U najboljem slučaju, rana intervencija može spasiti život vašeg djeteta.

 

Otvoreno razgovarajte o samoubistvu i suicidalnim mislima

Istraživanja pokazuju da postavljanje pitanja nekome o tome da li su suicidalni zapravo ne vodi do suicidalnih misli. Važno je da dijete koje se čini depresivno pitate da li su pomišljali na to da žele da umru jer mu tako možete pomoći da verbalizuje misli koje se plašilo da podijeli sa nekim.  Dječija bolnica u Bostonu preporučuje upotrebu jasnog, otvorenog jezika poput: „Brinem se za tebe. Da li si razmišljao o tome da se ubiješ?“ Možda vam bude neugodno spomenuti to, ali pokretanje razgovora na tu temu šalje poruku da je u redu pričati o tome.

 

Razbijte stigmu o mentalnim obljenjima

Mnoga djeca kriju svoja prava osjećanja zbog negativne stigme koja okružuje mentalne i emocionalne poteškoće. Otvoren i činjenični razgovor o mentalnim oboljenjima je važan dio razbijanja te stigme. Niko se ne bi trebao stiditi što se bori sa svojim emocijama ili mislima, kao što se niko ne bi trebao stiditi što se bori sa nekim fizičkim oboljenjem. Važno je da djeca znaju da nisu sama, da su ti problemi učestali, da nije njihova krivica, da postoje načini na koje se mogu liječiti i nositi se s njima. Razgovor o terminu za terapiju bi trebao biti jednako normalan kao i razgovor o fizičkoj kontroli.

 

Držite oružje izvan dohvata djece

Iako postoje mnogobrojni načini samoubistva, vatreno oružje je najdirektnije i najsmrtonosnije. S obzirom na to da je oružje jedan od faktora rizika za samoubistvo, treba voditi računa o tome kako ih čuvate, ako ih posjedujete.

Foto: Elijah O’Donnell / Unsplash

U svijetu u kome mladi sami sebi oduzimaju život sve više, izuzetno je važno umjeti prepoznati znakove upozorenja i kako im pomoći. Takođe se možemo potruditi da mladi znaju da imaju podršku i osjećaj nade u budućnost. Samoubistvo se tiče svih nas, pa je na svima nama da se potrudimo da ga spriječimo kako god umijemo.

 

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije