LjudinajnovijeRadoznala Lola

Kako je Andrej Nježić ispunio dječački san?

Mladi Banjalučanin, Andrej Nejžić od svoje devete godine je u svijetu pozorišta i filma. Od kad je postao dio toga svijeta, nikada nije poželio da ga napusti, niti mu je padalo na pamet da se bavi nečim drugim.

Redakcija

SeeSrpska

Sve slobodno vrijeme je provodio sa svojom ekipom na daskama pozorišta. Početkom srednje škole je donio konačnu odluku da će sigurno izaći na prijemni ispit na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu.

“Istina da su me prijatelji i roditelji nagovarali da idem na neku drugu akademiju, pošto je opšte prihvaćeno misljenje da je FDU prevelik zalogaj, pa čak i nemoguća misija. Koliko mi je poznato, niko iz Banjaluke do sada nije uspio da upiše glumu na FDU u Beogradu”, priča Andrej za portal SeeSrpska.

Imao je iskrenu želju, iza sebe godine rada i učenja, a i pitanje šta će izgubiti ako ne pokuša. Vrijeme karantina i ograničenog kretanja iskoristio je za čitanje potrebne literature i pripremu prijemnog ispita.

“Nije mi bilo lako da se odlučim šta ću da spremam, bilo je jako bitno da mi leži svako djelo i da pronađem pravi način kako ću to da iznesem pred komisijom. Na kraju je izbor pao na Jasminu Rezu, Nušića i Miku Antića”, ushićeno Andrej prepričava početne korake u ostvarenju sna.

Pandemija i karantin su ga ograničili, morao se sam spremati za prijemni, što je na kraju i dalo najbolje rezultate. A, pomogli su i savjeti prijatelja iz pozorišta.

“Posebna zahvalnost ide mojoj porodici, razrednici i profesorima Ekonomske škole Banjaluka, koji su imali razumijevanja za sve moje izostanke”, sa osmjehom kaže novopečeni student glume na FDU.

Dokumente je predao zajedno sa skoro 400 kandidata, no to ga nije obeshrabrilo. Znao je da se svake godine prijavi mnogo kandidata. Bili su podijeljeni u 10 grupa, od ponedjeljka do petka.

“Izašao sam na tu scenu, svjestan da nemam šta izgubiti i da jednostavno moram dati sve od sebe da im privučem pažnju. Od 400 kandidata, nas 22 smo prošli u uži krug. To mi je već predstavljalo ogroman uspjeh. Bio sam neopisivo srećan taj dan. To je stvarno jedan osjećaj beskrajne sreće, koji traje i sada”, ispunjen najljepšim emocijama sjeća se Andrej.

Uži krug je trajao šest dana. Imali su priliku da uče od najboljih profesora i asistenata, vrsnih pedagoga i velikih glumačkih imena.

“Na fakultetu smo bili od jutra do večeri.Imali smo stručno-umjetničke predmete, uključujući i glumu. To je stvarno bio jedan vojnički tempo. Prosli smo kroz psihološka testiranja, radili smo test inteligencije i imali smo časove sa profesorima glume, scenskog pokreta, scenskih igara, dikcije, tehnike glasa i akrobatike. Na samom startu završnog ispita sam imao malu povredu ramena na poligonu, ali sam uspio da položim sve ispite.. Šest najnapornijih i istovremeno najljepših dana u mom životu”, Andrej uživa u sreći i dok prepričava najnapornije trenutke.

Sedmog dana objavljeni su rezultati. Primljeno je deset studenata u klasu profesorke Marije Milenković.

I dalje nije siguran jesu li se dječački snovi ostvarili, povremeno se vrati na sajt fakulteta pogleda rezulate, povuče se za obraz da provjeri da li sanja ili je java.

Do svoje petnaeste godine snimio je sedam kratkih filmova, a za svoje filmove pisao je scenarije, režirao, snimao, glumio i montirao.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije