najnovijeNaslovna vijestRazno

Da li je ovo društvo u kojem je „oženjenost“ neki silni uspjeh

Ovih dana gotovo je nemoguće ući na društvene mreže, a da vam se sa njih ne smiješi neki „odbornik.“ Neki moji prijatelji među njima. Čitam sve ono što su o sebi „nakitili“ nešto mi je smiješno, nešto ne mogu da svarim.

Jelena Despot

U svakom slučaju na mene nemaju nikakvog uticaja i kada sam ja u pitanju svaka politička kampanje je potpuni promašaj.

No, za oko mi uvijek zapadne apsurdnost u nekoj.

Kako smo nedavno pričali o predstavljanjima kandidatkinja na izborima kroz nabrajanje količine djece kojima su majke, tako vidjeh neki dan novi apsurd.

Kandidat taj i taj, završio to i to, radio tu i tu. OŽENJEN. Ne lezi vraže. Nekako je u XXI vijeku postalo nešto čime muškarac treba da se diči.

Nemam pojma o kojoj političkoj partiji je riječ, jer kao što rekoh nema dana a da mi ne iskoči more sličnih „postera“, ali me opet navelo na razmišljanje kakve veze imaju privatne stvari iz porodičnog života nekog pojedinca sa njegovom sposobnošću da obavlja neku političku funkciju. Ili bilo koju drugu.

Da li mi želimo da kažemo da živimo u društvu u kojem oženjen muškarac vrijedi više od neoženjenog? Da li je ovo društvo u kojem je „oženjenost“ neki silni uspjeh.

Sudeći po količini ljudi koji su u braku, samo da bi bili oženjeni ili udati, i nije neki uspjeh.

Sudeći po onome šta dobar dio tih oženjenih i udatih radi dok prkosno paradiraju svojim burmama, opet bih rekla, i nije baš.

Zašto smo kao društvo tako silno opterećeni da nekoga uklopimo, udamo, oženimo, oplodimo, etiketiramo.

Zar nije mogao biti Marko Marković, uspješan u svom poslu, predan, odgovoran, pošten, elokventan. Dobar čovjek, komšija. Građanin, član zajednice. Kakve jebene veze ima da li je oženjen.

Koliko ja poznajem oženjenih govana od ljudi. Koji tuku te svoje udate žene. Varaju. Ne poštuju. Omalovažavaju.

Poznajem i nekih sjajnih muškaraca. Dobrih drugara. Oženjenih. No takvima ih sigurno ne čini činjenica što su oženjeni.

Isto kao što je ovo društvo stavilo stigmu na ženu koja nije majka, barem pola je toliko na muškarca koji nije oženjen. Stari momak. Jadnik. Šta će. Gotovo je uvijek povezan sa nekim (makar blagim) Edipovim kompleksom.

Neudata žena sa pedeset godina nije toliko tužna jer ona umije sama. A šta će on. Da je makar sebi doveo neko žensko.

Teško se tome oduprijeti i ostati imun na sve ono što društvo baca pred tebe i što želiš da budeš.

Kada hoće da te obuzda i zauzda.

Pa tako muškarci ulaze u brakove koje ne žele kada im se ukaže (gotovo) prva prilika.

Žene ne rađaju djecu muškarcima koje vole već kada na to dođe red.

Jer na Balkanu se mora znati red.

I gdje ti je mjesto.

Postoje neki srećni ljudi koji su manjina. Koji uspjevaju da odjebu i društvo i ostanu imuni na njegove komentare. Koji žive kako im se živi. Koji vole koga im se voli.

I to nije nimalo lako. I potrebna je ogromna hrabrost.

Da budeš neoženjen muškarac. Jebivjetar. Švaler. Stari momak. Ničiji. Osim mamin.

I neudata žena. Nerotkinja. Nemajka. Sebična. I kučka. Vrlo često nedojebana.

To je ono što ovo društvo govori o svojim komšijama, prijateljima, kolegama.

Nemoj biti društvo.

Nemoj biti taj krug negative.

Izađi i iza linije.

Ovo je samo jedan život da bi se neko zbog tvoje etikete plašio da ga živi kako želi.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije