Hrabra LolanajnovijeNaslovna vijest

Zamislite da vam dijete umre.

Zamislite da ste trudni nekoliko mjeseci i počnete krvariti, ovo nije trebalo da se desi, zašto se dogadja baš tebi?

Redakcija

auroraagrahya.com

Zamislite da ste imali pet pobačaja i ulazite u 6. trudnoću gotovo sigurni da ćete i ovu izgubiti.

Zamislite da ste u prvom tromjesečju i da u sasvim normalnom danu dobijete bolove u stomaku, i u toaletu porodite mali svezanj tkiva i krvi. U blizini nema nikoga osim vašeg vriska i bolova.

Zamislite da vam doktori kažu da je vaš fetus opasan po vaš život i da ga moraju ubiti da bi vas spasili. Vi ne razumjevajući o čemu se radi govorite da biste radije umrli nego ubili svoju bebu, ali ne uspjevate izgovoriti sve jer vas već uspavljuju na operacijskom stolu.

Zamislite da morate proći kroz sa porođajni bol o kome ste toliko čitali, da biste rodili svoje puno odraslo 3 kilograma teško mrtvo dijete. Tišina u sali nakon vašeg vrištanja da izgurate tu mrtvu stvar. Doktori spuštaju pogled, sestra sa suzama u očima govori da joj je žao dok vam stavlja mrtvo, krvavo tijelo na prsa.

Zamislite da nosite blizance, ali jedan od njih se ne razvija dovoljno ali nastavlja da dijeli vaš trbuh sa svojim bratom ili sestrom, ali nikada neće preživjeti. Znate da imate dvoje djece i nosite ih oboje, ali samo je jedno živo. Ne možete biti tužni niti žaliti za ovim drugim jer ne smijete biti pod stresom zbog ove druge bebe.

Zamislite da dolazite na redovnu provjeru trudnoće, a liječnik vam govori da više nema otkucaja srca i da vam moraju dati inekciju da bi podstakli porodjaj sutra ujutro. Jutros ste uživali u vremenu s drugom djecom i svi srećni mazili vaš stomak, a sada vam kažu da je vaša beba u vama mrtva. Kako ćete objasniti djeci?

Zamislite doktore kako otkrivaju problem sa vašom bebom unutar stomaka, ali vam govore kako se može operirati kad se rodi i u to polažete sve nade. Odlazite u stranu državu i ostajete dvije sedmice u bolnici kako biste se pripremili za rođenje i operaciju, ali beba umire u vama.

Zamislite da je vaše dijete rođeno s problemom, a doktori vam ne mogu ništa reći. Nikad nije otvorila oči, a jedini pokret koji je učinila bilo je drhtanje kad ste je dodirnuli. Diše uz pomoć ventilatora i čujete njeno srce na aparatu. Želite kući, umorni ste, želite bebu dovesti kući, ali ona nikada neće vidjeti dom. Nikada neće nositi odjeću koju ste kupili ili spavati u kolijevci koju ste kupili, a uz rodni list dobit ćete i posmrtnicu. Zapravo, zamislite u tom trenutku da shvatite da vam niko ne može pomoći, a Bog vam ne odgovara na molitve.

Zamislite da je vaše dijete rođeno s teškim oštećenjem i vi morate odlučiti kada ga uspavati. I čak ni obdukcija neće pokazati što je pošlo po zlu i jednostavno će vam reći da nauka nije dovoljno razvijena da vam da odgovor. Zamislite da morate zvati pogrebno i birati želite li kremiranje ili ne.

Zamislite da ste rodili potpuno zdravu bebu i sve je u redu. Vaš suprug nije mogao biti s vama zbog Covida, ali sretni ste što je sve u redu. Zamislite trećeg dana da vaša beba dobije temperaturu i žuticu. Doktori vam govore da je dobro, ali sigurni ste da je riječ o nekoj infekciji i preklinjete ih da joj daju antibiotike. Kažu da nije hitno i da je vikend, vidjeće u ponedeljak. U ponedjeljak vas zovu da vam kažu da vaša beba umire i da je imala infekciju i da su sada zakasnili s antibioticima. Vaš muž još uvijek ne može ući unutra.

Zamislite da godinama pokušavate zatrudniti, ali vam ne uspijeva i svakog mjeseca kad vidite krv hoćete puknuti od tuge jer ste priželjkivali tu bebu od malena. I vidite druge žene s dvoje djece u kolicima i velikim stomakom kako piju pivo i puše i želite crknuti ne zato što je osuđujete, već zato što znate koliko je luksuzno imati samo jednu, plus koliko je nevjerovatno sretna što pije ili puši tokom trudnoće i rodi ih žive.

Zamislite da doktori učine nešto pogrešno ili ne urade nešto dovoljno i vaša beba umre zbog njihove greške. Zamislite da vam inspektor kaže da nema lijepe vijesti za vas nakon godinu dana istrage, jer nisu pronašli doktora krivim, ne razumjevajući da odavno niste imali lijepih vijesti i da ostavljaju neoprezne i nesteučne doktore da liječe buduće trudnice.

Zamislite da izgubite svoju bebu zbog nasilja u porodici. Možda nikome niste ni rekli da ste trudni, a sada ne smijete ni reći da ste izgubili bebu jer se bojite kako će svi reagovati.

Zamislite da svoju životnu ušteđevinu stavljate u vantelesnu oplodnju ili podignete kredit, ali oplodnja bezuspješna. Kreduit morate otplaćivati do kraja života, bez djeteta.

Zamislite da ste imali rak i morali su vam ukloniti maternicu da biste preživjeli, tako da nikada nećete moći imati vlastitu djecu, a sanjali ste da budete majka otkad znate za sebe. Kažu vam da je usvajanje opcija, a budući vi odkad ste bila djevojčica, sanjala ste svaki trenutak trudnoće i kako dovodite bebu kući i brinete se o njoj, a sada znate da se to nikada neće dogoditi, a imate samo 27 godina.

Zamislite da u 18. godini svog života još uvijek niste dobili menstruaciju i odlazite na ultrazvuk gdje otkrivate da ste rođeni bez maternice. A vi živite u društvu u kojem da biste bili žena morate biti majka. Zamislite šok i strah, što će svi reći, hoćete li ikada naći muža?

Lično poznajem svaki gore naveden nesretni slučaj, uključujući moj, i mogla pisati i dalje o svim nesretnim slučajevima o kojima niko ne govori.

Šutnja o gubitku bebe sije plodno tlo da se više ovakvih slučajeva dogodi!

Oktobar je mjesec podizanja svjesti o gubitku beba i prije nego što se bez razmišljanja i zlinamjerno date svoj komentar kako bi se ti ljudi trebali ponašati i što bi trebali podijeliti, zamislite!Zamislite kako je njima već sa svom boli i tugom koje osjećaju. Zamislite o tome kako to nikad ne nestane i zamislite da u nekim slučajevima nemaju čak ni pravo žaliti se i tugovati zbog društva u kojem žive.

1 od 5 žena izgubi dijete. 1 od 5 parova prolazi kroz tugu od gubitka bebe. Porodice jednog od tih pet parova zajedno tuguju u tišini njihov gubitak.

Ako ste zlobni i nezadovoljni prema sebi, nemojte biti prema drugima, posebno onima koji tuguju. Riječi mogu povrijediti.

Svatko bi trebao imati pravo na tugovanje i prolazak kroz teška vremena onako kako želi i dolikuje i osim ako im niste psiholog i ako vas nisu pitali za mišljenje, nemojte im davati savjete ili kritikovati ih.

Ono što je važno je da bi svi trebali dobiti potrebnu medicinsku i psihološku podršku koja nažalost nedostaje jer ljekari i porodice ne znaju kako se ophoditi s mrtvim bebama.

Zbog toga pričamo o našim mrtvim bebama.

Želimo ovu temu promijeniti iz tabua u nešto normalno jer jebemu sve jest normalno. I dešava se! Želimo podstaći istraživače da otkriju zašto se to događa i kako to zaustaviti. Želimo obučiti doktore i porodicu šta nam je potrebno i kako se ponašati i šta bi trebali reći ili učiniti.

Bitno je da odmah dobijete pomoć nakon što nešto pođe po zlu.

Bitno je se ne osjećate usamljeno i posramljeno zato što ste izgubili bebu ili ne možete uopšte imati.

Pokažite malo ljubavi i razumjevanja prema tim ljudima.

Budite humani.

Jer samo zamislite da vam vaše dijete umre ili ne možete imati jedno.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije