FeminizamHrabra Lolanajnovije

Zavirite u prvu Feminističku online turu Banjaluke!

Helsinški parlament građana Banja Luka je nedavno “otvorio” svoju Feminističku online turu grada Banjaluke kroz čiji obilazak ćete moći upoznati žensku istoriju ovog grada, obilježenu borbama, zabranama, upornošću, hapšenjima, nedozvoljenim ljubavima, protestima…

Jelena Računica Šatara

Ova virtuelna tura će vas provesti kroz 7 lokacija u gradu, te vas upoznati sa životima i stvaralaštvom sjajnih žena – književnica, heroina, doktorica, dizajnerica, arhitektica i glumica koje su prkosile pravilima, pomjerale granice i popločavale put emancipaciji žena.

Nama.

O ovoj zaista sjajnoj turi razgovarali smo sa Draganom Dardić, izvršnom direktoricom Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.

“Mi smo ove godine planirali raditi ‘žive’ feminističke ture kroz Banjaluku i raditi, između ostalog, i na obuci vodiča za vođenje ovih tura, ali je pandemija COVID-19 te naše planove skroz promijenila. Pandemija je, zapravo, ‘zaslužna’ za kreiranje i lansiranje virtuelne feminističke ture u koju smo donekle izmjestili ono što smo htjeli raditi uživo”.

Šta je bio glavni “okidač” za ovaj projekat?

“Virituelna tura, u stvari, predstavlja logičan nastavak onoga što je počelo prije dvije godine kroz mapiranje ulica u Banjaluci koje su nazvane po ženama. Kad smo uvidjeli da je od 652 ulice samo 6% njih imenovano po ženama, prosto se samo po sebi nametnulo da moramo nešto uraditi. Jer kroz imena ulica iščitavamo čemu i kome neka zajednica daje na značaju, imena ulica oslikavaju  ideološke i kulturološke stavove jednog društva. Kroz njih iščitavate i istoriju i položaj muškaraca i žena jedne zajednice, a iz naziva banjalučkih ulica moglo se zaključiti da žena, koje su radile i stvarale u ovom gradu, skoro da nije ni bilo. I to smo željeli promijeniti i pokazati da su žene itekako stvarale, gradile i doprinosile razvoju društvenog, političkog i kulturnog života Banjaluke. Tako je nastala prvo feminsitička mapa Banjaluke, a sad i virtuelna feministička tura”.

Kako je tekao sam proces i da li ste nailazili na određene prepreke?

“Nastajanje i jedne i druge ture pratili su problemi nedostatka podataka o ženama ili potpunog izostanka materijala koji bi mogli potkpriijepiti ili ilustrovati priče o nekim ženama. Ipak, zahvaljujući grupi žena – Sariti Vujković, Mileni Karapetrović, Dragoj Gajić i Aleksandri Drinić, koje su prikupile i sistematizovale zavidnu građu, ovaj posao je bio moguć.

Mi smo baš mnogo ponosni na ove naše ture kroz koje smo uobličili sve što je, do sada, prikupljeno o ženama iz istorije grada i to učinili javno dostupnim. Ovo je dio našeg aktivističkog odgovora i napora koje činimo da orodnimo kulturu sjećanja i početak ponovnog upisivanja u vrijeme i prostor žena koje su svojim životima i radom popločavale put narednim generacijama žena”.

Ovo je u jednu ruku “živ” projekat koji vremenom treba da se nadopunjuje…?

“Ture su zamišljene kao otvorene platforme koje se mogu i trebaju dograđivati novim pričama i podacima o znamenitim ženama iz prošlosti Banjaluke. Ovo je ujedno i poziv svima da se jave Helsinškom parlamentu građana ([email protected]) ako imaju fotografije, dokumenta, arhivsku građu ili bilo koju drugu vrstu materijala koji bi se mogao iskoristiti za nadogradnju virtuelne feminističke ture”.

Šta sve obuhvata ova virtuelna tura?

“Virtuelna tura trenutno obuhvata ‘šetnju’ kroz sedam lokacija u gradu, od Safikadinog groba, preko Gospodske ulice gdje je Ravka Jovetić šila svoje čuvene balske haljine, Banskog dvora za čije idejno rješenje je zaslužna Jovanka Bončić Katrinić, prva žena sa diplomom arhiteke u Njemačkoj, pa do Više djevojačke škole (koja se nalazila na mjestu sad srušenog kina Kozara), Narodnog pozorišta, Higijenskog zavoda i Trga palih boraca NOB na koje se nalaze biste naše dvije narodne heriodine Vahide Maglajlić i Rade Vranješević.

Kroz virtuelnu turu upoznajemo vas sa životima i stvaralaštvom 17 sjajnih žena koje su, na različite načine, bile povezane sa gradom na Vrbasu, ali i sa kontekstom u kojem su one živjele i radile. Jer u tom periodu (od prvog pomena Banjaluke do Drugog svjetskog rata) položaj žena je bio daleko nepovoljniji nego što je on danas, baš zahvaljući ovim ženama koje su se borile za pravo da se školuju (sistemsko obrazovanje žena u Banjaluci počinje tek u drugoj polovini 19. vijeka), da rade i da učestvuju u političkom životu”.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije