Izvini, dragi, ne čujem te, jer buljim u telefon

Šta je zajedničko zatamljenju grada New Yorka 1965. godine, bombaškom napadu na Oklahomu 1995. godine, terorističkim napadima 11. septembra 2001. godine i tropskim olujama koje su pogodile Floridu 2004. godine?

Štampa je izvjestila o povećanom natalitetu devet mjeseci nakon ovih događaja.

Anegdotski dokazi i neka istraživanja ukazuju na to da su povećane stope plodnosti rezultat katastrofalnih događaja. Druge studije nisu pronašle korelaciju.

Ipak, logično je ako nestane struje, nestane i pristup TV-u i internetu. To znači da se svijeće i baterijske lampe pale, i odjednom ljudi nemaju šta drugo da rade nego da međusobno komuniciraju. A ponekad to dovodi do intimnosti.

Izvini dušo, imam Netflix

U naše dane je postojalo vrijeme za pauze. Zastoji i pauze, gdje bismo imali priliku da razgovaramo. Napunite baterije, komunicirajte, smijte se, družite se i ponovo povežite. Ali stvari su se promijenile.

U prošlosti, dok smo gledali TV, puštao se nenormalan broj reklama. Koristili smo te pauze da razgovaramo jedni s drugima. Takođe, mnoge popularne emisije završavale su do 10 naveče.

Mnoge mreže su se emitovale do ponoći, praćene državnom himnom.

Premotavanje na sadašnjost. Internet je dostupan 24/7. YouTube možete gledati u 4 sata ujutru ako želite. Sada postoji toliko mnogo digitalnih smetnji, koje su lako dostupne, da samo počeli da ignorišemo svoje supružnike, partnere i svoje bližnje.

Postoji čak i riječ za to “phubbing”. To znači:”Praksa ignorisanja saputnika kako bi se obratila pažnja na telefon ili neki drugi uređaj”.

Sva ova digitalna distrakcija uzima danak u našim intimnim životima.

Ljudi su govorili:”Izvini dušo, boli me glava.” Sad govore:”Izvini dušo, imam Netflix.”

Dušo izgledaš slatko večeras

Nedavni članak Wall Street Journal-a ispitivao je da li video streaming doprinosi opadanju stope plodnosti u zemlji.

Postoji mnogo teorija zašto je američka stopa plodnosti dostigla najniži nivo. Možda je to posljedica recesije. Neki ukazuju na dugoročnu kontrolu rađanja. Drugi krive Netflix.

U članku iz 2017. godine u Archives of Sexual Behavior navodi se da Amerikanci imaju manje seksa dijelom i zbog strimovanja video snimaka.

Vodeći autor te studije, dr Jean Twenge, uporedio je stara vremena TV reklama sa današnjim neprekidnim uslugama striminga.

“Ako gledate nešto online, sledeća epizoda je odmah dostupna i nema reklama u kojima biste mogli reći:”Dušo izgledaš slatko večeras”.

Članak profiliše 36- godišnjakinju koja kaže da uvijek postoji nova epozoda “Schitt’s Creek-a” za gledanje dodajući:”Tako nam je ugodno uz pokrivače i čašu vina, i jedno od nas obično tako zaspi”.

The Wall Street Journal je sproveo istraživanje u martu i utvrdio sljedeće:”Svaka četvrta osoba rekla je da je odbila intimnost zbog gledanja serija”.

Foto: unsplash

Problem je zapravo veći od strimovanja video zapisa. Čini se da socijalni mediji i internet dominiraju u gotovo svakom slobodnom trenutku našeg života.

Arhitektura izbora

Tristan Harris je stručnjak za to kako tehnologija otima naše psihološke ranjivosti. Prema njegovoj web stranici, on je proveo tri godine kao etičar Google dizajna razvijajući okvir za to kako tehnologija treba da etički usmjeri misli i akcije na milijarde ljudi kraj ekrana.

Harris je napisao esej o tome kako tehnologija otima naš um trikovima poput ograničenih izbora.

“Zapadna kultura izgrađena je oko ideala ličnog izbora i slobode. Milioni žestoko brane svoje pravo da donose “slobodne” izbore, dok zanemarujemo kako sa nama manipulišu ograničeni meniji koje nismo izabrali.”

Harris primjećuje da je to posao mađioničara, dodajući:

“Oni ljudima daju iluziju slobodnog izbora dok oblikuju meni sa kojim pobjeđuju, bez obzira šta izabrali.”

Najvažnije pitanje koje treba postaviti:”Da li ovaj meni osnažuje moje prvobitne potrebe ili su izbori zapravo distrakcija?”

Tako nam je prijatno uz Netflix i naše uređaje da oni postaju podrazumjevani izbor. Ne uspjevamo da pogledamo dalje od njih i istražimo svoju prvobitnu potrebu, koja bi mogla biti ponovno povezivanje sa dragim ljudima.

Zašto ne pogledati nešto drugo? Šta kažete na izlazak u neki novi kafić ili na neku predstavu?

Pristanite da se odreknete digitalnih distrakcija i izađite. Pričajte jedni drugima priče. Pogledajte se u oči. Naručite neku novu hranu. Razgovarajte i smijte se i ponovo otkrijte moć stvarnog života nad digitalnim životom.

Patke koje sjede

Časopis Američkog ljekarskog udruženja nedavno je objavio da Amerikanci sjede više nego ikad. Studija je otkrila da se prosječan broj sati sjedenja dnevno povećao sa 7 na 8,2 kod adolescenata i sa 5,5 na 6,4 kod odraslih.

Sedetarno ponašanje povećava rizik od dijabetesa, bolesti srca i nekih vrsta karcinoma. Na mnogo načina naša povećana zavisnost od digitalnih uređaja napravila je od nas patke koje sjede zbog povećanih zdravstvenih problema.

Pažljivo pogledajte vlastite digitalne i televizijske navike. Da li oni doprinose vašem zdravlju i intimnom životu ili ometaju? Realnost je takva da mnogi od nas sjede satima na poslu.

Zatim se vratimo kući i satima sjedimo gledajući neku seriju ili igrajući se na svojim uređajima. Ništa od ovog neće vjerovatno poboljšati naše zdravlje ili ljubavni život.

Razmotrite zapažanja Harrisa o ograničenim digitalnim menijima od kojih redovno naručujemo. Da li ste ikad primjetili da nakon završenog video zapisa odmah počinje drugi?

To je zato što YouTube ne želi da odete.

Moj savjet vam je da odvojite vrijeme za noćne izlaske. Potražite nova i zanimljiva iskustva iz “stvarnog života” kako biste uravnotežili vrijeme provedeno uz ekran. Izvedite svog psa u dugu šetnju. Igrajte frizbi u parku.

Proširite svoj izbor tako da on uključuje analogne užitke i avanture iz stvarnog života.

Možete izgubiti nekoliko kilograma i ponovo zapaliti taj plamen veze.