Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

Nadam se da si nasmijan

Možda sam mislila da je to prava ljubav.

Možda jeste to i bila.

Redakcija

Anonimna pufna

Možda smo se voljeli, ali ne onako kako se voli a da se pritom traje i o(p)staje.

Možda je bolje ovako.

Možda…

Ponekad razmišljam o nama. Ne, ne želim nas opet. Ne, nisam nesrećna. Ne, ne bih sve ponovo. Samo, ponekad razmišljam o svemu šta smo bili.

U stvari, priznaću ti – razmišljam najviše o sebi kakva sam bila tad, kad smo mi bili Mi, a ja bila ona stara Ja.

Govorili su da smo najljepši par – bili smo to. Viđali su nas nasmijane na ulici, kako se držimo za ruke. Bili smo srećni. Jesmo, znam to.

Često kad me pitaju za tebe, kažu mi kako se više ne smijem tako kako sam se smijala sa tobom, kažu da sam  odrasla. I jesam, odrasla sam onda kada sam ostala sama, bez tebe.

Odrasla sam kada sam shvatila da ne želim ljubav koja je samo nasmijana, ljubav koja nije moje utočište i štit, moja snaga i stabilnost – ljubav koja nije sigurna luka.

Ne ne smijem se više kao prije, jer sada znam da i ljudi koje najviše voliš mogu da te povrijede. Ne smijem se više kao prije, jer znam da i  one koje najviše voliš možeš da zaboliš,  jer ljubav nije  samo nasmijano lice. Lijepo je kada jeste nasmijano, ali nije samo to ono što čini ljubav ljubavlju.

Smijem se i poslije tebe. Poslije nas, naučila sam da se smijem drugačije. Ne onako kao prije, ne naivno, neiskusno i lakovjerno, smijem se sigurno u sebe. Poslije tebe, naučila sam da čuvam svoj osmijeh.

Foto: unsplash

Naučila sam da postoji sreća i poslije sreće. Naučila sam da postoji ljubav poslije ljubavi. Osmijeh poslije osmijeha.

I ako svaka ljubav nije ista, zašto bi i svaki osmijeh bio isti? Zasto svaka sreća mora da liči na neku staru sreću?

 Naš osmijeh pamtim, ali ne želim ga više.

Volim svoj novi osmijeh koji ZNA da ništa u životu nije sigurno, ali to nije razlog da se ne radujem svakom trenutku koji mi je dat.

Volim svoj novi osmijeh koji zna sta znači bol, osmijeh koji zna sta znači sreća, ali i tuga. Osmijeh koji zna za nove šanse. Osmijeh koji zna kolika JA stojim iza tog osmijeha.

Osmijeh koji se ne plaši, ne sumnja, ne strijepi. Osmijeh koji diše i živi, jer zna da prvenstveno zavisi od mene. Jer osmijeh je izbor, moj izbor.

Volim svoj novi osmijeh koji mi je donio i njega. Njega koji zna da čuva taj osmijeh. Njega koji zna da čuva mene, da čuva nas.

Možda sam zahvaljujući nama, na kraju naučila kako da volim sebe, bez nas.

Možda se to samo tako i nauči.

Nadam se da si i ti sad nasmijan.

Anonimna pufna

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije