Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

VANILICA U CIRKUSU :  Zaustavite planetu, ko je ščepao muža, ščep’o je !

Hej ćao, jesi li se udala ?

Kladim se, da je svaka od nas dobila novčić uz ovo pitanje, sve bismo sada plivale u bazenu kovanica kao Paja Patak noću u svom trezoru.

Piše: Nataša Lajšić Grbić Natasa Lajšić Grbić

Dobro, možda ne bih skupila baš toliko, uvijek sam bila naopake naravi, mene su pitali samo hrabro radoznali i to iz daljine. A familija me nikad ništa nije pitala, ni mene ni sestru, važno im je da smo sretno (ne)udate, kako god želimo !

Ali su nas naučili šta je bitno ! Moj stric, ozbiljan car mi je uvijek govorio “ Najvažnija ti je u životu dobra pregovaračka pozicija, džaba svi kečevi u rukavu ako nemaš poziciju za pregovaranje…”

Nego, imam poznanicu koja je svaki put čim me ugleda sa dvadesetak metara, vikala “Heej, jesi li se udala “, umjesto pozdrava. I tako smo se sretale godinama dok ja nisam odlučila da se tada sretno neudata zabavim i izrekla potpunu laž tog momenta.. Jesam, nije moguće da ti ne znaš ? Ooo Božeee… uzdahnula, odmahnula i prošla pored nje…

Neko vrijeme je samo mahala iz daljine, pa ukapirala da se nisam udala, opet nastavila po starom.

A moglo joj se desiti kao nekima koji su pitali isto pitanje moju kumu, da dobije odgovor “ Jesi ti baš bezobrazna ili si jednostavno samo glupa ? ” Hoću reći, dobro je prošla !

Ili šta da je Ruška Jakić bila umjesto mene, dovela bi je u konfuziju pogotovo sada kada se udaje četvrti put u 82. godini.

E kada sam se stvarno udala nikada me više ništa nije pitala, baš i neki dan sam je srela, sad viče samo “ Heeej, kako si ? “

Izgleda sam se kasno udala ! Mislim meni je bilo baš na vrijeme, ali su tada neke drugarice moje sestre vikale “Bravooo, ima nade i za nas, ima nade i za nas…”, pa kapiram da je izgleda bilo pokasno.

Od onih sam koje nikada nisu maštale o udaji i vjenčanici, ali nikada ! Oduvijek sam bila više za umjetnički život udvoje…..

Mislila sam udaću se kad shvatim da je to to, ako ikad shvatim ..

Kako ću znati?

Ne znam kako, ali znaću ! I znala sam !

 

Kada sam prepoznala Žmu, osjetila sam mir, ali ne bilo kakav mir…

Jeste li ikada gledali tajfun iz svemira …

Ima tu tačku u sredini…

Tajfun je ogroman nemir, a u toj centralnoj tački koja se zove Oko vlada potpuni mir….

E takav mir, kao u oku tajfuna… Eto kako sam znala.

Ni vi nemojte živjeti sa onima koji donose nemir, trebaće vam puno paralelnih svemira da čuju sve te vaše buduće nemire…

Uvijek u ljubavi sa životom, živite život kao umjetničko djelo, kod mene se doduše nekad ne zna jel’ film, muzički strip, slikovnica ili bojanka, ali samo nek’ je umjetnost !

I ne živite tuđe živote, prođe život i šta onda, niti ste bili ti drugi niti ste bili vi, a svi vozovi protutnjali .

Da vas pitam, znate li za “koe knuffelen” ( holandski, grljenje krava ) spajanje čovjeka i prirode, trend ozdravljujućih efekata interakcije ljudi i životinja ? E sve te nepristojno radoznale razoružajte zagrljajem, kažu da te seanse donose sreću i smanjuju stres.

“Grljenje krava” započelo je prije desetak godina u Holandiji samo mi kasnimo kao i uvijek, ali čim ode Virus počnite grliti sve te kad počnu previše zapitkivati, može ?

NASA vjeruje da su asteroidi prekriveni organskim materijalom, američka vojska testira naočare za pse, Arktik umire, svemir je prenapučen satelitima, ispod površine Marsa otkrivena podzemna jezera i objašnjena je misterija vilinskih krugova u pustinji, a neki još uvijek gledaju da li je komšiji crkla krava i u čijem je dvorištu trava zelenija…Nije im lako, znate !

Nisam ja nikakva Draga Saveta, N I K A K V A, ali me uvijek zanimalo zašto svi raspredaju samo o udaji, ZaštoZaImeBoga !?

I kad je vrijeme ? Jednostavno, vrijeme je kad si sretna…

Udala sam se tačno onako kako sam oduvijek željela… u zlatnim štiklama i sa temperaturom 39° pod jakim antibioticima…

Samo mi i najbliži najdraži naši…

Toliko sam bila bolesna da me je sestra nazvala i rekla “ Slušaj, nema odustajanja, ustani, udaj se i idi lezi, a mi ćemo na parti “ E ne može vala bez mene !

Istina je da ne volim baš slave, svadbe, krštenja, sva ta velika slavlja…

Idem samo ako nam je jako važno…

Da me Žmu nezvanično nije zaprosio na jednoj avgustovskoj svadbi na obali rijeke, ta bi mi svadba ostala zapamćena po tome što je jedna crnka u ružičastoj haljini iz isto tako ružičaste lakovane tašnice izvadila pištolj i otišla u livadu da puca i to ne jednom…

Nakon pucnjave, iznad pečenja i pite Žmu mi je samo šapnuo ” Hoćeš li se udati za mene ?”, ni trepnula nisam  ” Hoću ” i okrenuo se svojoj sestri i rekao ” Sad sam je zaprosio, pristala je”… A ja se nisam ni navikla na tu misao…

Koji dan kasnije bio je i prsten i klečanje, naravno…

Ali da se zna, pristala bih i da nije kleknuo, u stvari pristala sam…

Zašto si čekao 4 godine da me zaprosiš kad si rekao da si odmah znao da je to TO i da sam ja TA ?

Mislio sam da ćeš sazreti za brak, ali nema od toga ništa, sve isto i danas ! Pa nemam više šta čekati !

Na svadbama najglasnije trubim i uvijek plačem… eto.

I još, ne čitajte Gerlingovu knjigu iz 1923 , ” Muškarci za koje se ne treba udavati “.

Samo filozofiraju o razmaku između čela I podbratka, čitaju iz nosa karakterne osobine i kažu da je uho ključno, navodno normalno uho znači normalan karakter, a nenormalno problematičan …

Što se tiče ušiju najbitnije vam je da on čuje kada nešto kažete.

Žmu se ponekad isključi primijetila sam, a ja onda kažem važne stvari, da mogu poslije reći, pa rekla sam ti to.

Skoro mi je uz kafu rekao ” Ti uopšte ne znaš koji si ti lik ? Bestseler bih o tebi mogao napisati!  I ne bi sve stalo u tu knjigu …”

Mislim se , piši vala !

Ovih dana sam ga još nekoliko puta usput čula “ u knjigu ćeš ti, u knjigu …”, ali sam se pravila da ne čujem. Samo se nadam biće valjda neko e-izdanje jer što bi rekla Josipa Lisac neku veče Danieli Trbović, “ Znate, ja sam vam digitalna “…

Eh da, Žmu mi je davno rekao i “ Gdje si bila, čekao sam te cijeli život ? “ i JebiGa , sada stalno otvaram veliku željeznu kapiju da on parkira auto, govoreći glasno svaki put “Jesam li ja igrala balet i svirala klavir da guram željezne kapije po ….

( sami izaberite dio grada kao metaforu propasti djevojaka iz epicentra istog tog grada, isključivo zbog ljubavi )

WHEN YOU  START TO LIVE OUTSIDE YOURSELF, IT’S ALL DANGEROUS , što bi rek’o Ernest Hemingvej.

A vi, ne čekajte Rušku da vam kaže,” koliko god godina imali, život je pred vama “… jer jeste.

Lav ju

Chic Vanilica

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije