najnovijeNaslovna vijestRekli su

Milko Grmuša: Žene su sposobnije od muškaraca!

Milko Grmuša, diplomirani pravnik, tata i kandidat za odbornika u Skupštini grada Banjaluka ispred PDP-a, je slobodno možemo reći, čovjek sa vizijom.

Redakcija

Jedan od onih koji tačno znaju šta sugrađanima nedostaje za pristojan život, ali što je najbitnije, šta je potrebno da se uradi da bi im se taj pristojan život obezbijedio.

Sa Milkom smo, kako i priiliči jeku predizborne kampanje, razgovarali o politici, o istim tim izborima, ali i kako priliči Loli, o feminizmu i životu.

O vama kažu da ste pametan, odmjeren i čovjek koji što kaže to i uradi – otkud onda vi u politici?

Prije svega, zahvaljujem na komplimentima svima koji kažu to što ste naveli u svom pitanju. U politici sam zbog sebičnih motiva. Najkomotnije se osjećam svoj na svome, ovdje gdje su mi korijeni. No, kao i svaki običan čovjek, želim da društvo u kojem živim i radim bude uređeno, normalno, da se čovjek ne mora nikom moliti da bi imao urednu zdravstvenu, administrativnu ili bilo koju drugu uslugu. Da se ne stidim ako zarađujem pristojno, a zarađujem radom u privatnoj kompaniji, zato što drugi nemaju dovoljno. Kratko rečeno, u politici sam jer mi se dopadaju Maribor i Grac, a ne ide mi se iz Banje Luke, pa bih da nekako u našem gradu imamo Grac.

Da li je stranka u kojoj ste izabrala vas ili vi nju?

Osnovna programska obilježja PDP-a i moje malenkosti su identična: slobodan čovjek u slobodnoj Republici Srpskoj, sa mogućnošću da realizuje svoje lične kapacitete i talente oslanjajući se na svoj rad i ne moleći bilo koga za bilo šta. PDP mi je dao šansu da ova osnovna ideološka opredjeljenja dodatno profilišem u našim najvažnijim političko-programskim dokumentima. No, čovjek koji je ovu dobru hemiju spojio zapravo je Branislav Borenović. On me doveo u PDP i dao mi politički prostor. I ne samo meni, za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata stranka je zaista otvorena za sve one koji žele da se politički angažuju. Ne vidim sličan primjer takve otvorenosti, ne samo u Republici Srpskoj, nego i u široj regiji.

Da imate 30 sekundi da kažete zašto da glasamo baš za vas – šta biste rekli?

Ne treba niko da glasa za mene zbog mene. Mislim da ljudi trebaju da biraju vrijednosti, ideje i djela koja su im važna. Sa mnom su stvari jednostavne, dobro poznate, sa glasovima ili bez njih ja se godinama zalažem za punu vladavinu prava, institucije ispred bilo koje pojedinačne volje, niske poreze i namete, otvorenu Republiku Srpsku sa Banjom Lukom kao regionalnim centrom, modernim srednjoevropskim gradom koji svoj razvoj temelji na modernim tehnologijama i kreativim industrijama, kvalitetnim uslugama i obrazovnom sistemu koji i djecu i odrasle uči da se raduju budućnosti i da budu konkurentni na globalnom tržištu. Što više glasova dobiju ovakve politike, lakše će ih biti ostvariti.

Budući da je Lola magazin pretežno za žene, a da je upravo u vašoj organizaciji jedna od najvažnijih karika – Jelena Trivić – recite nam kako vi gledate na feminizam?

Po meni, pitanje žene jeste pitanje slobodnog čovjeka. Ne treba žene tretirati kao neku ugroženu grupu koja stalno treba neku posebnu podršku. Žene su sposobnije od muškaraca, intuitivnije, fokusiranije i inteligentnije. Treba im jednaka šansa, treba im ravnopravnost. Kao i svakom. Naše žene, istorijski posmatrano, jesu jedini razlog zbog kojeg smo opstali. Održale su porodice, izvodile djecu na put, spasile kućne budžete od bankrota i, koliko su mogle, držale muškarce na zemlji. Lično, uvijek sam sa ženama imao bolji ljudski odnos, jer manje tračaju, fer su igrači i razmišljaju dugoročnije od većine muškaraca.

Vaš prvi i osnovni izbor i profesija je pravo. Zašto pravo i jeste li danas više pravnik ili političar?

Upisao sam ga zato jer sam mislio da bih teško pristojno živio kao profesor istorije u našim uslovima, nažalost. Danas ga volim jer sam svojom magarećom upornošću i fokusiranjem na privredno pravo postao relativno uspješan u toj užoj pravnoj grani, odnosno uspio sam da bez protekcija, štela i veza napravim rezultate koji su mi omogućili da nikog ne molim za bilo šta. Sviđa mi se ta kompetitivnost i mogućnost da svojim radom, intuicijom, logikom i razmišljanjem napraviš razliku koja je mjerljiva na tržištu i koju ne možeš fejkovati.

Danas sam najviše tata, a potom korporativni pravnik, te ljubitelj muzike, knjige i filma. Nisam profesionalni političar, politika mi je sredstvo kojim se trudim da živim u društvu koje omogućuje ljudima dovoljno vremena i sredstava da ispolje svoje mnogobrojne odlike ličnosti, baš kao što to rade uspješne zajednice. Jer, samo ispoljen, kreativan i slobodan čovjek je zadovoljan čovjek, čovjek sa osmjehom, čovjek okrenut budućnosti i neopterećen frustracijama i omrazama.

Milko, vrijedi li ostati ovdje?

Ovo ovdje je naše, stvar je osjećaja odgovornosti da ne zapustiš ono što ti je predato. Naravno da vrijedi, ali konačno se bobu mora reći bob, a popu pop. Ima tu i nešto što je, mislim, inspirativan izazov. Ko je igrao Football Manager, zna o čemu govorim. Lako je postati šampion Evrope sa Real Madridom, ajde frajeru to postani sa Halifaksom iz neke žnj lige u Engleskoj. Mislim da baš ova naša napaćena generacija, rođena za vrijeme krize, krenula u školu kad je počeo rat, pa se susrela sa svjetskom ekonomskom krizom kad je počela da radi, te potom sa pandemijom kad ima malu djecu, dakle belaj generacija u koju niko ne vjeruje-može da bude ona posebna, istorijska generacija koja mijenja stvari na način koji se rijetko dešava. Mislim da imamo taj kapacitet i mislim da to trebamo da shvatimo kao lični i generacijski izazov, da napravimo ovdje jednu malu Švicarsku i da možemo unucima pričati šta smo uradili. Ne vjeruje niko da to možemo, mislim da nam sam taj nipodaštavajući stav treba da boost-uje motiv i prkos do maksimuma.

Za kraj – koju biste knjigu preporučili našim čitateljkama? 

Igra staklenih perli od Hermana Hesea.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije