Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

ČETVRTO PISMO: Ako mi jave da si ipak rodila dijete, sve ću ti oprostiti                                                                    

Draga moja Jelena, jesi li ti svjesna koliko je danas moderno biti srećan i opušten?

Svi ti govore: Opusti se, jogiraj, džogiraj, upiši kurs turskog jezika ili konačno nauči engleski.

Piše: Milanka Blagojević Redakcija

Usavrši se Jelena! Opusti se i usavrši.

Pusti sve kraju i štedi za Tajland, tamo su mora prelijepa i jeftin seks. Tako me savjetovao jedan sportista koji dolazi na hladan nes. Ja mislim da je on gej, ali mi niko ne vjeruje.

Ali to nije ni bitno, htio sam  te samo upozoriti da ne budeš napeta, da se usavršavaš, jogiraš i džogiraš. Mogućnosti je pregršt, mora se biti srećan i opušten. Ostalo je aut.

Ti si uvijek cupkala nogama i grizla nokte, a ko još danas ima izgrizene nokte, djevojke koje ja služim imaju savršen gel-lak, svaki mjesec u drugoj boji. Opet ćeš prevrtati očima i reći ćeš šta ja zapažam.

Foto: Canva

A ja znam u detalje da opišem pregibe na tvojim noktima, izgrizene vrhove i onaj luk pri dnu, koji je tako jasan i tako lijep. Da, baš lijep. Svašta, reći ćeš, zar i to može da mi bude lijepo?

Mora se, draga Jelena, pronalaziti ljepota, to se zaista mora, inače, nemoguće je živjeti. Nemoguće. Eto, meni je juče kao gost došao dječak, od dvije-tri godine. Za mene, to je bila ljepota dana.

Znaš kakve on prste ima i one rupice na početku prstiju na šakama. I obrazi, a tek zjenice. Sad će ti se oči ukočiti od prevrtanja zbog moje sentimentalnosti. Reći ćeš mi još jednom da ne želiš djecu, ni dvorište, ni psa.

Odlučio sam da imam djecu, pošto-poto. Ako mi jave da si ipak rodila dijete, sve ću ti oprostiti, i taj brak i to da ti je dosadnjikavo. 

Taj dječak bio je moja kundalini joga. Život u svoj svojoj čistoći i harmoniji. Sreća je relativna stvar, Jelena. Intimna, subjektivna i svojstvena.

Ti si kopala, grebala, tražila je svaki dan iznova i nikada je nisi pronalazila. Grebala si moju kožu i izvlačila iz nje prste gadljivo, jer ti je ispod noktiju ostajao samo ukus nezadovoljstva.

Ja bih ti donio vruć kroasan iz one male francuske pekare, legao pored tebe, zurio u bijeli plafon i rekao ti da smo tako srećni. Ti bi prevrnula očima i nervozno skidala čaršave po kojima smo izmrvili kroasan.

Mrvice bi padale po meni i ranjavale me. Opet si uništila taj trenutak vječnosti, zdrobila ga šakama i od njega su ostale samo mrvice koje padaju po meni i ranjavaju me.

Možda su me zbog tog i napali ovi mravi, gmižu tražeći ostatke mrva francuskog kroasana.

Usavrši se, Jelena. Pronađi vječnost u mrvicama dana.

Tvoj Crveni Mrav

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije