Maja Miljević: Majka mi je rekla “Drago mi je što me nisi poslušala.”

“Majo, moraš imati sve petice jer samo tako ćeš sutra biti uspješna”. “Pruži se koliko se možeš pokriti, ni slučajno nemoj da sanjaš jer snovi su za druge ljude”. “Šta?

Planiraš raditi posao koji voliš? Ko još danas radi posao koji voli?

Upiši ekonomiju i sigurno se zaposli”.

“Imaš 31.godinu i ne planiraš se udati još?

Koga ćeš onda naći za muža, kada su svi normalni već u braku?”.

“Kada planiraš da rodiš? Žene teško rađaju poslije 30.”.

“Samo ako završiš fakultet možeš imati siguran posao, bez fakulteta si niko i ništa”.

“Šta?

Otvaraš firmu, sjedi molim te kod kuće i budi normalna”…

Uh ima ih još. Ali zašto vam ovo pišem, jer nijednu od ovih rečenica u odgoju svojih roditelja i okoline nisam poslušala i gle čuda, baš danas na 31. rođendan , nakon 16 godina borbe sa svojom majkom i njenim neprihvatanjem mojih izbora, dobijam potvrdu “drago mi je što me nisi poslušala”.

Pitam: “Zašto?” Ona mi kaže “Jer vidim da si iskreno srećna, ti zračiš”.

Nismo još došli do poklona jer želim još nešto da vam prenesem. Razmišljam tako da bih danas na svoj 31. rođendan u Londonu bila tek mlada žena kojoj po statistici trebaju još tačno 2,8 godine da bude među “normalnim prvorotkinjama”.

Razmisljam kako sam 17.godina ranije doživjela preduzetnički uspjeh  naspram svjetskog prosjeka godina žena preduzetnica (zvanični svjetski podatak jeste da je prosjek godina u kojoj žene dožive uspjeh u preduzetništvu 42.), kako sam tačno 4,7 godina mlađa od svjetskog prosjeka godina kada žene ulaze u brak.

Takođe razmišljam kako sam pročitala preko 50 biografija uspješnih ljudi koji su za uspjeh svojih snova imali statističku šansu 0,001 %. Ako završim ikada fakultet biću tek u 6,7% svjetske populacije koji su to uradili, pitam se kako svi ostali žive.

Aha…

Dobro, priznajem, 5 godina sam starija od svjetskog prosjeka ljudi koji su diplomirali. Sa 25 godina kada je “noramalno” u svijetu da se diplomira, ja sam otvorila firmu i to zamislite “Proizvodnja organskog voća i povrća” u zemlji koja čak ni zakon za to nije imala, neki bi to nazvali mazohizmom a ja nazivam preduzetničkim duhom.

I tako punih 5 godina sam radila i dan i noć da se izgradim u preduzetništvu, jer već od te “ebene 15.godine”, da prostite na Balkanskom izrazu, ja znam da ću biti preduzetnica, a ne na primjer službenica u banci, ali niko ama baš niko u mom životu  drugi nije želio to da budem sem mene.

Mama me i danas vidi na šalteru banke, jer je banka “siguran” sistem, a svi drugi me vide kao nestabilnu osobu, jer nemaju baš jasnu metriku gradacije mog života koja pripada nekom Balkanskom stereotipu, pa je lakše reći “Ma ona je čudna”, i ja to lakše prihvatim.

I evo danas na svoj 31. kao  “Preduzetnica” koja sada radi i u BiH i u regionu pa pomalo i u svijetu,  sjedim na fakultetu i čekam ispit iz predmeta “Informacioni poslovni sistemi”.

Držim indeks u ruci i razmišljam kako je lijepo što svojim izborom sjedim na fakultetu i završavam ono što volim jer želim da mi taj “papir” otvori dodatna vrata nauke koju volim a ne jer “će mi taj fakultet donijeti siguran posao”.

Da vas pitam, koliko vas danas stvarno živi sigurno i sa sigurnim zaposlenjem?

Vjerovatno je odgovor niko, jer život nisu udobnost i sigurnost, kao takav bio bi dosadan. A koliko vas živi istinski srećno? E to je najbitnije pitanje naših života.

Evo za kraj moj poklon:

Zdrava logika nikome nije potrebna sve dok nam roditelji određuju profesiju, dok profesori ocjenjuju naše znanje napamet na osnovu svog raspoloženja ili dok familija određuje kada ćemo stupiti u brak, a  društvo određuje da li je naše normalno nenormalno ili normalno.

Istovremeno, nekompetentne osobe daju svoja mišljenja o nama, edukovani znaju da što više znaju to manje znaju i drže se po strani, marketinške kampanje razvijaju naše kritičko razmišljanje, dok drugi odlučuju u kakvom ćemo sistemu živjeti.

I zaista nam zdrava logika nije potrebna sve dok ne koristimo svoj dar koji kao ljudi imamo a to je: LIČNI IZBOR.

I tako vam svima za svoj 31. rođendan želim da, ukoliko nemate hrabrosti da “uključite” LIČNI IZBOR, onda uključite Google i potražite svjetski prosjek i podatak za ono što vam neko drugi kaže da je nenormalno ako to želite ili ako radite drugačije od okruženja u kojem živite.

Sasvim sam sigurna da će vam Google dati bar jedan statistički argument da je vaše normalno, sasvim normalno širom svijeta.

Posebno ovo uradite ako živite na Balkanu i po mogućnosti koristite engleski jezik za “search”.