Lole iz komšilukanajnovijeNaslovna vijestO životu

Na prstu nema burme, uvijek mu je bila velika.

Kuda je nestalo ljeto?

Danas mi je rođendan. Četrdeseti. Nedjelja je.

Piše: Milanka Blagojević Lola Magazin

Za ručak supa sa knedlama. Njemu omiljena. Donijeće parfem i ružu. Crvena, poprskana lakom za kosu, parfem po izboru trgovkinje. Reći će joj da ima dobar ukus, namignuti, ostaviti bakšiš.

Još je mlada, ima njegovane ruke i jasno iscrtan crveni ruž. Takve rade u parfimerijama u koje on zalazi.

Moje su ostarile su preko noći, na putu od kupatila do sobe.  Ne volim da ih gledam kako stare. Ruke su ogledalo duše. Mažem ih pred spavanje, stavim rukavice, noć ih čuva sakrivene , bez ožiljaka, očuvane. Ujutru opet postaju suve i istrošene.

Kupuje li njoj parfeme ili ih sama bira kao što je njega izabrala? Miriše li joj koža poslije njega ili sve ostane na njegovim grudima , na onom mjestu gdje mu često leži moja glava. Kenzo. Uvukao se u pločice našeg kupatila, teče niz njegovo tijelo kad pokušava da sakrije tragove, da je vodom i sapunom sastruže i privremeneo otjera. Sjeda za porodični sto, nasmijan, čist a knedle mu klize niz grlo.

Njegove ruke su do maloprije stiskale njene butine, u njima je sad kašika, dječiji obraz, večeras će biti moje grudi. Na prstu nema burme, uvijek mu je bila velika.  Odrasli sakrivaju tragove.

„Kuvaš najbolje knedle“ –  govori pred djecom.

Kad smo sami pohvali moj izgled: „Linija djevojačka, svaka čast!“

Kuda je nestalo ljeto?

 Poljskog cvijeća više nema. Voljela bih da je kupio jedan buket od one bakice na uglu. Crvena ruža poprskana lakom nikada ne procvjeta, pupoljak koji vene prije sazrijevanja.

Preživaće  knedle pred tv-om satima a moja će još stajati u grlu.

Kao u jeftinim ljubavnim romanima tragove ću pronalaziti na košulji, u telefonu i ispod sjedišta. Za rođendane vodimo ljubav na kauču i završimo na podu kraj ogrisaka od jabuka, nikada ih ne sklanja. Sutradan će sve biti na svom mjestu.

 Odrasli sakrivaju tragove.

Njen Kenzo mi ne izlazi iz nozdrva, zapeo je za dlačice u nosu i ne mrda. Kenzo. Pronalazim ga na košulji, ispod sjedišta, u jagodicama njegovih prstiju i na grudima. Tu mu leži poslije svega, na grudima.

Kao i ja sluša onu polovinu srca koja njoj pripada. Mene stišće u grlu ona knedla od nedjelje. Nikako da prođe, da tresne u dno želuca pa da prodišem. Zapela i ne da da udahnem. Prodišem. Predišem. Još i Kenzo.

Njegov miris vješto prođe kroz nozdrve, pliva po mom krvotoku i slegne se. Razmnožava se s mojom tugom u želučanim sokovima.

Odrasli sakrivaju tragove.

On je dijete koje se poigrava. Žonglira. Ja sam mu odavno ispala iz ruke i tresnula na pod. Ponekad me pokupi, zalijepi i vrati na staro mjesto.  Stojim na kaminu kao figurica koja odolijeva svim vremenima, donesena jednom s porodičnog putovanja.

Odrasli sakrivaju tragove.

Kuda je nestalo ljeto?

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije