
Ne, ja nisam kao vi. I ne želim da budem.
Ne možete me staviti u kalup
Stršat ću kako god me smjestite
Ne možete me staviti u kalup
Stršat ću kako god me smjestite
Ako ne noga, ruka, srednji prst
Onda neki čuperak
Znate, namjerno ne češljam rep
Para uši nevjerica iz
Vašeg pogleda
Jedva suzbijam prasak naleta humora
Titra mi usna
Dugo traje ova vožnja liftom
Obožavam taj divlji ženstveni rep
Daje neki pečat slobodnog duha
Ah da… izgubili ste me opet gospođo
Duh = apstrakcija
Ili bi mi iz kalupa jezik zablejao i beljio
Vi zasigurno nikada ne plačete od smijeha
Znam, vidi se, žao mi je.
Teška tema, nećemo.
Veseli vedrina
Pogled bez granica
Ne nije sve crno ili bijelo
Ima nas narandžastih
Foto: Unsplash
Ne možete mi objasniti da je nešto od postanka
Ako meni nije logika
Ako se mom nepcu sviđa slatko sa slanim
Dobar mu tek
A vi gospođo gledajte i čudite se
I gladujte
Možda se jednom i probudite živi
Odjebete čipku i uprljate stol
Jer ste se nasmijali nespretno
Ah da… čuđenje
Žao mi je
Mi volimo život
I ne diramo druge
Mi ponekad ručamo u krevetu goli
Tebe brine što ti susjeda ne nosi crninu
Ne možete nam pomoći da se steriliziramo fino
Nema nam spasa
Mi volimo biti puni
Toliko me ima da bih stršala iz svakog okvira
Narukvicu nosim na gležnju
Naušnicu samo lijevu
visi do ramena
Nosim haljinu kada idem na tržnicu
U tenisice se presvlačim na svadbama
Foto: Unsplash
Pocrnim i zimi
Kupam se do listopada
Volim taj đus
Njegujem i dijelim svoj dar i čaroliju
Igra, sloboda i strast ne stanu u kalup
Nisu kuglov
Ne vjerujete nikom
Jer ste začepili intuiciju i osjete
Ne razumijete humor
Štujete praznovjerja a kletete se u Bibliju
Ne izlazite ako puše
Ne poznajete miris kiše
Osjećate sve tiše
Da biste bili sigurni.
Nikada nisam upoznala
Tako staru mladu gospođu
Piše: Vana Kovačić