Eutanazija na Novom Zelandu: potpomognuto umiranje postaje legalno za sve smrtno oboljele!

Ovaj zakon će omogućiti smrtno bolesnim ljudima kojima je preostalo manje od šest mjeseci života da se odluče za potpomognuto umiranje ukoliko to odobre dva ljekara.

Protivnici legalizacije eutanazije tvrde da ovom zakonu nedostaju odgovarajuće mjere zaštite.

Rezultati referenduma koji su danas objavljeni ne uključuju i procijenjenih 480 000 posebnih glasova, uključujući one iz inostranstva, tako da konačni ishod neće moći biti potvrđen do 6. novembra. Međutim, s obzirom na količinu podrške koju je ovaj zakon već dobio, očekuje se da će rezultat ostati isti.

Referendum je obavezujući, a očekuje se da zakon stupi na snagu u novembru 2021. godine. Time će se Novi Zeland pridružiti malenoj skupini zemalja, među kojima su i Holandija i Kanada, u kojima je eutanazija legalna.

Šta su potpomognuto umiranje i eutanazija?

Referendum o potpomognutom umiranju je održan paralelno sa opštim izborima ranije ovog mjeseca. U odvojenom neobavezujućem referendumu koji se održao u isto vrijeme, Novozelanđani su za dlaku odbili legalizaciju rekreativnog korištenja marihuane.

Preliminarni rezultati glasanja o marihuani su bili 53,1% protiv i 46,1% za – iako se ovaj rezultat može i promijeniti nakon što se uračunaju i posebni glasovi.

Kakva je bila reakcija?

Potvrdna odluka je bila i očekivana nakon što su ankete pokazale jaku podršku kako javnosti tako i premijerke Džesinde Ardern i vođe opozicije, Džudit Kolins.

Pa ipak, ovaj rezultat je ishod veoma emotivne dugogodišnje kampanje kojoj ne nedostaje ni pobornika ni protivnika.

Met Vikers, koji je nastavio borbu svoje pokojne supruge Lekrecije Sils za legalizaciju potpomognutog umiranja, smatra da je ovakav ishod „pobjeda za saosjećanje i dobrotu“.

„Zahvalan sam što će svi smrtno bolesni Novozelanđani moći odlučivati o kraju svog života.“

Silsova je bila advokat, a nakon što joj je otkriven tumor na mozgu, putem suda se pokušavala izboriti za svoje pravo da uz doktorsku pomoć okonča svoj život. Međutim, nije uspjela u tome, a umrla je od bolesti prije 5 godina, kada je imala 42.

Vikers je dalje nastavio njenu kampanju, a 2016. godine je objavljena i njegova knjiga pod naslovom „Lekrecijin izbor: Priča o ljubavi, smrti i zakonu“.

Dan prije nego što su saopšteni rezultati referenduma, Vikers je izjavio da je ultimativni cilj njegove pokojne supruge bio da smrtno oboljeli imati izbor koji je njoj samoj uskraćen.

„Ona nije željela da umre. Niko to ne želi. To je česta zabluda. Problem je u tome što joj je uskraćen izbor da živi. Željela je mogućnost da sama odabere kako će da umre, kako bi mogla da si okonča muke i patnje, ako do njih dođe.“

Slučaj Lekrecije Sils je naposlijetku odigrao ključnu ulogu u informisanju javnosti o potpomognutom umiranju i primoravanju novozelandskih političara da se dotaknu i ove teme.

Šta je novi zakon?

Nakon nekoliko godina usijanih parlamentarnih debata i rekordnog broja javnih podnesaka, parlament je 2019. godine izglasao Akt o izboru kraja života. Međutim, postojao je uslov da se prvo sprovede referendum o ovom pitanju, a da će akt postati pravosnažan samo ukoliko više od polovine glasača odluči potvrdno.

Postoji čitav niz kriterijuma koje neko mora ispuniti prije nego što mogu tražiti potpomognuto umiranje, uključujući i da:

• moraju patiti od smrtne bolesti koja će im uzeti život u narednih 6 mjeseci
• moraju pokazivati značajno smanjenje fizičkih sposobnosti
• moraju biti u stanju da donesu svjesnu odluku o potpomognutom umiranju zasnovanu na informacijama

Ova legislativa omogućava doktorima i medicinskim sestrama da pacijentu prepišu smrtnu dozu ljekova koji će se uzeti pod njihovim nadzorom – naravno, ukoliko su ispunjeni svi uslovi.

Zakon takođe nalaže da osoba ne može biti kandidat za potpomognuto samoubistvo isključivo na osnovu starosti, mentalnih oboljenja ili invaliditeta.

Šta kažu protivnici?

Iako je podrška reforme eutanazije prilično rasprostranjena, i protivnici su mnogobrojni.

Dok su članovi parlamenta glasali prošle godine, protestanti su ispred zgrade nosili transparente sa natpisima „pomozite nam da živimo, ne da umiremo“ i „eutanazija nije rješenje“.

NZ Bez Eutanazije, grupa koja je protiv ovog zakona, tvrdi da je eutanazija prijetnja za čitavo društvo. Neke od njihovih briga su da se potpomognuto umiranje direktno kosi i unižava napore za sprječavanje samoubistva.

Drugi su izrazili zabrinutost za ljude sa hroničnim oboljenjima koji bi se mogli osjećati obaveznim da izvrše potpomognuto umiranje kako ne bi postali teret svojim porodicama i onima koji brinu za njih.

Nakon proglašenja rezultata referenduma, NZ Bez Eutanazije su izjavili da su „razočarani da  je javnost Novog Zelanda glasala za ovaj zakon o eutanaziji koji ima mane“. Dodaju da je parlament mogao zakon učiniti bezbjednijim tako što bi dodali još amandmana.

U kojim zemljama je eutanazija legalna?

Rezultate referenduma u Novom Zelandu pomno će pratiti advokati koji su i pobornici i protivnici potpomognutog samoubistva širom svijeta.

Potvrdim glasanjem, ova zemlja se pridružila malenoj grupi nacija i teritorija koje imaju sličnu legislativu.

Eutanazija je legalna u Belgiji, Kanadi, Kolumbiji, Luksemburgu i Holandiji, a potpomognuto umiranje je dozvoljeno u Švajcarskoj.

Takođe, neke savezne američke države kao i australijska država Viktorija takođe dozvoljavaju potpomognuto umiranje.

Eutanazija je čin namjernog oduzimanja života u svrhu okončavanja patnje, a potpomognuto umiranje je čin namjernog pomaganja osobi da izvrši samoubistvo. Za razliku do eutanazije i potpomognutog samoubistva, potpomognuto umiranje se odnosi samo na smrtno bolesne ljude.