VANILICA U CIRKUSU: Odoh na Mars čim provjerim jesam li peglu isključila !
Sanjala sam Rozen Tortu i sad ne znam odakle da počnem, od Marsovaca ili Pegle ?
Osjećam se tako apokaliptično da mi se ponovo čita šta napisaše Tarabići u proročanstvima, ali plašim se da ću otkriti da su ovo poslednja vremena i šta onda, šta…
Ili da čekam ispod šljive šta će biti u ovoj mojoj vremenskoj petlji…. Pa kom opanci, kom obojci !
I dosta mi je guru sranja ” ništa mi neće ovaj dan pokvarit ” jer i najbolji dan se opara po nekom šavu, kvrcne tanko ili mu se izvuče žica kao na najlonki … ali se pravim da ne vidim !
Živim na Marsu i na Instagramu, šta mi fali ?
I volim internet, podsjeća me na našu komšinicu Maru, kraljicu društvenih mreža prije Marka Z.
Partizanka Mara je imala dugu crvenu kosu, sasvim male brkove i uvijek je bila na prozoru trećeg sprata i sve je znala…
Dobro, ne baš sve …isto kao Internet, onoliko koliko joj dozvolite da zaviri u vaš život, prikupi informacije i prepakuje ih. Baš toliko.
I onda je prepričavala dalje, sa prozora, da svi čuju, jednoj komšinici jedno, drugoj drugo samo nismo znali da se to zove Društvena Mreža i Share i Repost, nego smo se smijale i vrtile hulahop.
Tako da me ne zanima taj dokumentarac o internetu koji su svi gledali, meni ništa ne bi promijenio, zabavljam se na internetu, baš se zabavljam…
Danas, ovakva apokaliptična, evo pišem bez obzira na sve, što bi rekla Ana Nikolić, “…vežbam za pakao..” Ni voda ne teče dok se slavina ne otvori, jel tako ?
Dođe mi da kupim onu tjesteninu za supu sa slovima i da tako ispisujem svoje ime u nedogled, pa koliko bude slova u supi… Ako može Žakemus pozivati na reviju veknom toplog hljeba, Guči korpama voća, a Fendi tjesteninom u obliku svog zaštitnog znaka, što da se i ja ne zabavim ? Što ? Vanilice su uvijek u modi .
I neću reći da kidam ovaj Slou Living jer to nije usporen život, niti lenjost. Živjeti sporo je svjesnost, prisutnost u svakom trenu života.
A postoji taj tren u kom nikada nisam prisutna, trenutak kada isključujem peglu !
Nikada ne znam jesam li je isključila, pa glasno kažem ” pegla je isključena ” više puta i da znate pomaže ako nisam previše pospana.
Moja šarena instagramska drugarica Ema Šugarlema uslika lijepo svaki put isključenu peglu i ta-dam, sve je riješeno, kad pomisli na nju, pogleda u telefon. Milina jedna, milina…
A ja ? Vraćala sam se sto puta sa vrata, stepenica, dvorišta … pod budnim okom Žmu kome nikada nije bila jasna ta povezanost sa peglom, mojim mrskim neprijateljem dok jednom nismo krenuli na neko od putovanja, odmakli od kuće do prvog kružnog toka “ O Bože, jesam li isključila peglu ? “, a Žmu, vrteći volan “ Nema više vraćanja, neka gori sve ! NEKA SVE IZGORI “…
I sada kada krenem negdje po nekoliko puta virim s’ vrata da se pegla neće sama krišom uključiti i vičem naglas “ Pegla je isključena, I S K Lj U Č E N A “ i baš me briga šta komšije misle, ne mislim ni ja ništa o njima.
Nego, otišla sam i dalje od Marsa, izvan Sunčevog sistema, pomislim jedno, počnem drugo, a napišem deseto…
Šta sad sa Marsom ? Pa preživljavanje, već ste zaboravili da smo u apokalipsi, razmišljate jeste li isključili peglu ccccc….
Znate li Met Dejmona ? Marsovca Ridlija Skota ?
Volim taj film o preživljavanju, tu SF lekciju da će vam sudbinu odrediti stav koji zauzmete prema situaciji u kojoj se nađete. Možete se prepustiti panici i očaju ili se osloniti na znanje, snalažljivost i smisao za humor, ostati mirni i pronaći rješenje, ključ opstanka.
U govnima, vlastitim ! I stići preko govana do zvijezda !
Ne uspijeva mi baš uvijek, nisam ja Met Dejmon, ali furam se da sam Džesika Čestejn, ona crvenokosa ljubazna, što ti uvijek da do znanja da je glavna i sluša disko muziku…
E Džesika je spasila Meta na kraju, ali prije toga je on morao da spasi sam sebe, govnima ! Možda zvuči komplikovano, ali tačno je tako bilo na Marsu.
Sve je to fikcija, nije li ? E pa nije.
Ljubav nadilazi vrijeme i prostor, emocija je naše ljudskosti ! Kao i Gravitacijom se međusobno privlačimo, držimo uz nas priljubljene voljene i k’o Džesika bi rizikovali i sebe i svemirski brod da se vratimo po našeg Meta ! To vam je kad se Ljubav i Gravitacija isprepletu u pletivu Života !
Kroz vremenske zone moja prijateljica Snow White sa Menhetna i ja danima i noćima razmjenjujemo misli…
Dok se proljetos raspitivala o mom porodičnom zdravstvenom biltenu, opisivala mi stanje u NYC kao “baš gadno”, napisala mi je da nas život uči biti HUMBLE (eng. skroman, ponizan )
Ta rečenica mi je zazvonila u glavi kao udarac u gong i odzvanja bez kraja i početka…
Poštujem oduvijek Prirodu i Sile Neobjašnjive, oduvijek baš, ali mislim da tek sada učim kako biti HUMBLE ….
I kad razmislim, zaista, u dosadašnjim teškim životnim momentima bila sam i borbena i plačljiva i svađalica i oštra i bespomoćna i prestrašno ljuta, ma svakakva, ali HUMBLE ne, baš to ne…
Ali mislim da kao što se ne može biti malo trudan, malo mrtav, malo zao, malo dobar, ne može BogaMi ni malo humble….
Evo me Prirodo, malo li je do sada ?
Ili čekaš i sve ostale ?
A što sam sve ovo ovako pisala ? Plašim se kao da sam sama na Marsu, eto tako se plašim….
Zato što nemam taj luksuz da ne nosim masku, bahatim se i ismijavam sve koji je nose tvrdeći da Virus ne postoji …jer meni to nije smiješno iako imam tanani osjećaj za sve boje humora.
Za luksuz biram neke potpuno druge stvari.
Da je i dalje među nama, komšinica Mara bi vas sve opominjala sa prozora svoje garsonjere da nosite maske i da ne gledate šta neko drugi radi, već da vi budete ljudi ! I rekla bi sigurno “Pazite se komšinice, idioti su svuda oko nas ! Može palačinka sa teorijama zavjere ili ćete sa džemom od kajsija ?!“
A ja ću kao i uvijek po svom, a ovaj put mi osjećaj kaže…
Postala si HUMBLE pred prirodom, bravo !
Priroda je zauzela naša mjesta, mi izgubili status publike i počeli da virimo kroz ključaonicu života dok Opera u Barseloni izvodi Pučinijeve Hrizanteme pred biljkama zavaljenim u sjedišta.
Pogledajte se sad u ogledalo, vidite li čovjeka ?
STOP MAKING STUPID PEOPLE FAMOUS !
I važno, sad mogu da se kupe pametne pegle, ako vas nema malo duže u prostoriji sama se isključi ! Gdje će mi sada biti kraj…Šta li ću sa tolikim vremenom ?
LIFE IS BEAUTIFULL ! Really, it is . Full of beauty and illusions. Life is great. Without it, you’d be dead . ( film Gummo)
Razmislite Mačići, da li ste umjetničko djelo i kada vam se ne dive,
R A Z M I S L I T E !
Lav ju
Chic Vanilica
