AstrologijanajnovijeNaslovna vijest

Direktni Merkur u Škorpiji u pozadini punog Mjeseca u Biku: Vreme čuda!

„Change is hard at first, messy in the middle and gorgeous at the end.“

Jelena Puhalo

Da, nalazimo se u periodu Škorpije. Željko Joksimović voli reći: „To je njeno vreme…“

Kada je Merur ušao u ovaj znak, a onda i krenuo retrogradno, počeli smo da pričamo o kopanju, bunaranju, čišćenju đubreta i spolja i iznutra, a onda smo nekako svi manje ili više zaćutali. Merkur je trenutno u Vagi, retrogradan je i u kvadratu je sa Saturnom. Znate na koju simboliku me podsjeća trenutak u kom smo: ona brnjica od teškog metala i kože na njuški psa…sve je zapelo do granice da vidimo samo usporene snimke sopstvenog života, aon oko nas piči stotine kilometara na čas.

Zasipaju nas crnim brojkama, plaše, zastrašuju, gdje god se okrenemo kažu:sačekaj, sve kasni, ništa ne dobijamo kako smo i kada smo htjeli, i nekkao sve se to dešava da stanemo. Samo stanite kuda god se krenuli. Ovo je najteži period godine, rekoh već koji put. Ovo je vrijeme lekcije da se brže od života ne može. Ako odbijete da ga saslušate i posmatrate u miru, imobilisaće vas u potpunosti da imate svo vrijeme ovoga svijeta da mu se posvetite. Naravno protiv sopstvene volje.

I ovaj pun Mjesec u Biku lagano šalje svoju poruku, da uz svu smrt, razaranje spolja i iznutra i uz sav strah, živjeti se mora. Koja je lekcija bilo čega u Biku? ŽIVOT. Jedini vječni, neuništivi i nesalomivi. Neprestani ciklus postojanja.

I vjerujte ovo su oni autobusi koji će da voze i bez vas, ostavljajući vas na stanici da lupate glavu zašto niste stigli. Život uvijek pobijedi jer on ima samo jedno za cilj. Sebe samog. I sad negdje svi učimo lekcije prioriteta i kvaliteta.

Ako govorimo o Biku, onda govorimo i o kvalitetu tog istog života, pa razmišljamo hoćemo li živjeti ako se udaljimo jedni od drugih, ako pola planete oboli od psihičkih poremećaja, ako spavamo i budimo se sa strahovima, ako ne možemo ovo, ne možemo ono, ako vještački održavamo sve što umrijeti mora. Koliko to podjseća na život? Na nekom privatnom novou gubi se iluzija spoljašnjosti, rasutosti i površnih potreba. Sad nekako osjećamo koliko smo osjetljlivi onako neprijatno osjećamo i kažem vam, osjećajte! Budite!

Šta smo i ko smo bez svojih strahova? Jesu li nam strahovi identitet? Ko možemo postati ako ih se riješimo? Jednog dana ćemo proslaviti u miru sve ono što smo postali, ali do tada hajde da se u tišini zahvalimo sebi što nismo postali sve ono što smo mogli biti, a odlučili smo ne biti. Snaga je privući, ali snaga je i odbiti.

Sasvim je očikivano da ovih dana čujete nevjerovatne stvari, da vas neko iznenadi uglavnom neprijatno, da osjetite takav bunt u sebi, takvu tenziju, da se osjećate anksiozno, da se klackate između: pobjegla bih u mišiju rupu/polila bih vas sve benzinom i uključila se u direktan prenos na javnom servisu, da pravite rezove i udarate iznutra po sopstvenoj koži kao da je tijesna, da osjećate tenzije svih vrsta, oblika i dimenzija, da učestvujete u ili slušate sukobe, da je svijet u komm živite kutija šibica…sasvim je logično.

Logično je i da vas ne zadovoljava ništa trivijalno i površno.

Sasvim je normalno da svi pomalo sada želimo pobjeći u svoj kako zovu lokdaun.

Željeli bi pobjeći od crnjaka pa kuda god.

Ali kao što rekoh, ovo je period istresanja gaća. Iskoristite ga da što bolje protresete sebe.

Sa svih strana. Iz svih uglova.

I sjetite se riječi sa sredine teksta: ŽIVOT. Samo jedan jednostavni, goli, iskreni život.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije