Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Život bez mame nikad ne postaje lakši

Danas dok sam listala Facebook, naišla sam na objavu nekog ko je iznenada ostao bez oca.

Prevela: Sara Desančić Redakcija

herviewfromhome.com

Bila sam toliko duboko tužna zbog njih, znala sam njihovu bol. Srce mi se steglo i osjećala sam kao da ću se onesvijestiti. Suze su mi tekle niz lice.

Prošlo je godinu i po od kako sam iznenada izgubila mamu, ali nekim danima mi se čini da je to bilo tako davno. Ali postoje dani kao što je danas kad mi se čini da je to bilo juče i prosto me obuzme tuga.

Nevjerovatno je da nam nekako naši umovi omogućavaju da nastavimo sa svojim životom čak i kad im se oduzme veći dio.

Čini se da jedan život staje, a drugi počinje. Novi život bez njih. Nemojte me pogrešno shvatiti, ja svakog dana mislim na mamu. Nedostaje mi njen miris, zagrljaji.

Njeno preglasno cviljenje kad je uzbuđena. Nedostaju mi borbe, napetost, bol koju nikad nismo imali priliku da riješimo. Nedostaje mi sve.

Kad je umrla, počela sam da nosim njenu odjeću i to radim svakodnevno. Čak i košulje na kojim se nalaze male rupice, ne mogu da ih pustim jer me podsjećaju na nju. Neke i dalje mirišu na nju.

Dio mene se uvijek nasmiješi, kao da je ona sa mnom- na neki drugačiji način.

Uvijek sam voljela njen rukopis, kopirala sam ga kad sam bila dijete- a kao tinejdžer kako bih pobjegla sa nastave. Bila je tako jedinstvena.

Foto: Canva

Pronašla sam čestitku koju je dala mom suprugu na Dan očeva neposredno prije njene smrti. To je bila jedina čestitka koju sam sačuvala. Jedina… hajde sad da pričamo o krivici.

Za zapisinik, ne bacajte sve čestitike svojih najmilijih. Sačuvajte nešto. Osjetićete snažno žaljenje kad ih više ne bude bilo.

Srećom, moj nevjerovatni muž ju je sačuvao. Završila se sa “ljubav zauvijek” i znala sam da je to sve što mi treba. Istetovirala sam je na ruci i svaki dan gledam njen rukopis. Kad gledam svoju tetovažu srce mi poskoči, ali na dobar način.

Najsmješniji dio tetovaže je to da ih je ona mrzila. Vjerujem da bi ju voljela zbog udobnosti koju mi pruža. Ili možda zato što se radi o njoj. Ne zavaravajmo se, vjerovatno bi joj se svidio najviše taj dio.

Ozbiljno, tuga nije nešto što se samo tako završi. Tuga nema vremensko ograničenje. Rastemo da bismo živjeli s tim i ona ostaje s nama koliko god treba. Neki dani su lakši od drugih, a drugi dani poput današnjih, pružaju osjećaj kao da se svijet završava jer nam toliko nedostaju.

Nošenje njene odjeće i tetoviranje rukopisa na mojoj ruci, to je nekoliko stvari koje me drže u jednom komadu u ovim mračnim danima, ali mi takođe donose neizmjernu radost u dobrim danima.

Uvijek će mi nedostajati, uvijek ću željeti da njen život nije prekinut i oduzet od života moje djece.

Ali to se dogodilo, nje nema, a ja učim da živim ovaj novi život bez nje, baš na način koji je jedinstven za mene.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije