Hrabra LolaLjudiMedicinaMjestanajnovijeNaslovna vijest

Vanja Čolić: Ko brine o osobama sa invaliditetom kada obole od korone? 

Dozvoliću ministru da mi čestita.

Mirela Savić

Prijatelji je zovu zvijer na četiri točka. Iako ne može da hoda, stigla je do akademskog zvanja na Univerzitetu u Banjoj Luci.

Uprkos, ne zahvaljujući, našem obrazovnom sistemu. Njena snaga oduvijek je bila njena porodica. 

Ali, kako preživjeti  COVID-19, kada je zarazna bolest i majku oborila na krevet, oca odvela u bolnicu, a personalnom asistentu sa hroničnim dijabetesom zabranila ulaz?

Za magazin “Lola” svjedoči Vanja Čolić, savjetnica za inkluziju u Vladi RS.

Ko brine o osobama sa invaliditetom kada obole od korone? 

Gotovo niko. Iako sam čula za sporadične slučajeve kada su osobe sa invaliditetom imale neophodnu podršku, u mom slučaju ona je izostala.

Ne možete ni zamisliti kako čovjek koji boluje od mišićne distrofije i ne može da hoda, prolazi kroz ovo ludilo i preživljava.

Ti, ipak, preživljavaš.

Pomogli su mi i pomažu članovi šire porodice. Posebno kada je tata završio u bolnici, a mama nije mogla ustati sa kreveta. Naravno, ne smijemo te ljude izlagati riziku. Sve što nam treba ostave ispred vrata.

Pokušavala sam pomoći i sama sebi, jer sam minimalno jela i pila, kako bih fiziološke potrebe svela na minimum.

Zar i tebi, kao svima, ljekar nije rekao da u borbi sa virusom treba piti baš puno tečnosti? I jesti, dakako. 

Nije. Porodičnog ljekara nisam ni čula. Niko ne odgovara na pozive. Nijedan savjet za postupanje nisam dobila od bilo koga. Opet kažem, zahvaljujući porodici i prijateljima, prije svega sestri koja je farmaceut, sama sebi sam uključila određene terapije i antibiotike.

Ne želim ni misliti kako je onima koji moraju čekati zvaničnu reakciju. Ima i takvih, vjerujte.

Kako si testirana i kako znaš da je nalaz pozitivan? 

Testirana sam kada smo pozvali HES i kada su oni došli na kućnu adresu da testiraju majku i mene. To je bilo prije šest dana. Još nisu zvali da zvanično kažu jesmo li pozitivne ili ne, ali pretpostavljamo da jesmo.

Zato što je tata, u međuvremenu, završio u bolnici. On je pozitivan i diše uz pomoć medicinskih pomagala. Mama i ja smo bolje prošle. Ona je imala temperaturu, glavobolju, kostobolju, povraćanje… Ja sam samo izgubila čulo mirisa.

Ti si u rizičnoj grupi zbog mišićne distrofije i poštuješ protivepidemijske mjere. Imaš li ideju gdje si zaražena, ako uopšte jesi? 

Zaista ne znam. To je ironija života. Od pojave novog virusa korona maksimalno se čuvam. Tri mjeseca nisam izašla iz dvorišta, kao ni moji roditelji.  Na posao sam se vratila početkom juna, a ponovo otišla u izolaciju polovinom oktobra. I ništa od toga ne bi mi teško palo da se mama i tata nisu razboljeli, jer i oni spadaju u rizičnu grupu zbog godina. Srećom, svi dobro reagujemo na terapiju.

Šta bi rekla ministru zdravlja i socijalne zaštite, da možeš? 

Dozvolila bih mu da mi čestita, jer sam pobijedila koronu. I pitala bih ga da li zna da pojedini ljekari porodične medicine i nisu baš ljekari porodične medicine, jer ne odgovaraju ni na pozive, a kamoli da pruže neku drugu uslugu pacijentu koji je potencijalno zaražen.

Takođe bih ga pitala da li se prilikom nabavke medicinske opreme vodi računa da ona bude adekvatna i za osobe sa invaliditetom?

A građanima?

Da ne budu sebični. Ako su danas zdravi i ne boje se, ne znači da će biti i sutra. Niko nije zaštićem od korone ili bilo koje druge bolesti.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije