Lole iz komšilukanajnovijeNaslovna vijestO životu

Nedostaješ mi da pjevaš sa četkom u ruci iz sveg glasa

Nedostaješ mi.

Onako bezbrižna i neustrašiva.

Odlučna.

Jelena Despot

 

Drčna.

Pomalo gruba.

Nedostaješ mi onako više svoja, a manje tuđa.

Nedostaješ mi u onim momentima kada si znala da hrabriš samu sebe. Da polutiho govoriš sebi kako će sve biti u redu.

Nedostaješ mi onakva kakva se nikome ne predaješ.

Nedostaješ mi sa svojih hiljadu rješenja za svaki problem koji te pritiskao.

Nedostaješ mi da me poguraš.

Da me udariš.

Prodrmaš za ramena.

Da me vratiš na onaj put kojim idem ka cilju.

Nedostaješ mi sa hiljadu planova i snova.

Da me podsjetiš kako se sanja.

Nedostaješ mi da pjevaš sa četkom u ruci iz sveg glasa.

Da vodiš izmišljene emisije uživo.

Nedostaješ mi ti, koja umiješ satima da čitaš i da se zamisliš u svakom od tih scenarija.

Da sanjariš.

Nedostaješ mi ti, koja si umjela da provodiš dane na suncu. Sama. Sa knjigom u cekeru i mirisom soli na koži.

Koja si umjela da sjedneš sama u autobus i odeš tamo gdje te je srce vuklo.

Koja si umjela da hodaš sama.

Koja si ponosno šetala svoje tijelo dok su se drugi sakrivali iza šalova i rolki.

Nedostaješ mi ti koja vjeruješ svojim prijateljima.

Nedostaješ mi bezbrižna i nepovrijeđena.

Nedostaješ mi ti koja najviše pripadaš sebi.

Koja umiješ da se štitiš.

I raduješ.

Nedostaješ mi ti koja umiješ da plačeš kada te zaboli.

Ti koja ne trpiš.

Ti koja prekrižiš i produžiš.

Nedostaješ mi.

Nedostaješ mi da me podsjetiš ko sam bila ja.

Prije svih strahova.

Prije svega onoga što sam mislila da moram.

Nedostaješ mi dok se raduješ odlasku kod frizera.

Nedostaješ mi sa cigaretom jer ti je jednom neko davno rekao da ti super stoji.

Nedostaješ mi vječno zaljubljena.

U sunce i ptice. Zalaske sunca. U zvjezdano nebo.

Nedostaješ mi ti koja se raduješ šarenim cipelama za koje si skupila novac.

I u onim tamnim farmerkama.

Nedostaješ mi kao dežurni klovn koji zasmijava sve.

Nedostaješ mi u pletenoj haljini i kariranom kaputu.

U štiklama u kojima ponosno gaziš tako da niko ne može naslutiti koliko je svaki korak bolan dok nosiš putnu torbu do autobusa.

Nedostaješ mi, neustrašiva.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije