FantastičnoHrabra LolanajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Rođeni su s Down sindromom, ostali bez oca, majka ih je napustila

Spasi jedno dijeti i spasio/la si cijeli svijet.

A Mira Komljen iz Banjaluke spasila je njih dvojicu, dva mala dječaka kojima je nedostajalo mnogo toga, uključujući roditeljsku ljubav i krov nad glavom.

Piše: Aleksandra Marinković Redakcija

Dragan i Dalibor imaju jedanaest godina.

Od rođenja do njihove šeste godine nizale su se loše stvari jedna za drugom.

Okolnosti, viša sila, tuđe odluke koje neminovno određuju sudbinu djece i oboje im život zauvijek.

Rođeni su s down sindromom, ostali bez oca, majka ih je napustila. Neko vrijeme su proveli u domu za nezbrinutu djecu. A onda je u njihov život ušla Mira Komljen, otvorila im vrata svog doma i svoju porodicu učinila njihovom.

“Dečaci su sa nama su već pet godina. Sticajem okolnosti, već sam bila prošla kroz obuku za hranitelja, pa me je Centar za socijalni rad upoznao sa njihovim slučajem i ponudili su mi da postanem hranitelj.

Isprva sam bila oduševljena idejom, ali s obzirom da se nikad prije toga nisam susrela sa osobama sa down sindromom osećala sam izvjestan strah.

Međutim ideja da mogu da pomognem dvojici dečaka i pružim im dom i ljubav, nadvladala je strahove i u dogovoru sa svojom porodicom odlučili smo da postanemo hraniteljska porodica”, objašnjava Mira.

Ona je majka troje djece. Zajedno sa svoje dvije kćerke dječacima je pružila dom i porodicu kakva je potrebna svakom djetetu. “Nas tri nastojima da ispunjavamo sve njihove potrebe. Naravno da to podrazumijeva dosta truda i odricanja, ali uz dobru volju i njihovu zahvalnost za sve što im pružimo ništa nije teško”, dodaje naša sagovornica.

Odluka da se preuzme briga za, u tom momentu šestogodišnju djecu sigurno nije bila laka. Mnogi otvoreno priznaju da nisu spremni na tu odgovornost i da se plaše onog što nosi budućnost i kako će izgledati odnos s novim članom porodice. Ali Mira i njene kćerke se nisu mnogo dvoumile:

“Sigurno da to nije za svakoga ali za mene činjenica da postoje djeca kojoj fali dom i ljubav, ono čega ja imam na pretek, me podstakla da se oprobam u ovome. Njihova zahvalnost i neizmjerna ljubav koju nam pružaju daju mi snagu da se trudim oko njih maksimalno.

Sigurna sam da u Republici Srpskoj postoji mnogo porodica koji imaju uslove da postanu hranitelji, a pomoći bar jednom djetetu i promijeniti mu život na bolje se ne može porediti ni sa čim i to je nešto na šta treba biti ponosan”.

Daliborova i Draganova svakodnevica se ne razlikuje mnogo od svakodnevice njihovih vršnjaka. Radnim danima idu u školu, nakon toga odlaze u Servis centar “Dajte nam šansu zvjezdice” gdje borave sa svojim vršnjacima uz stručno osoblje. U slobodno vrijeme vole sve što vole i druga djeca, odlazak u park, bioskop, izlete.

Mirina kćerka Kristina ističe kako sada ne može da zamisli život bez njih dvojice, dodaje da je u kući uvijek vesela atmosfera jer su oni pravi zabavljači: “Stalno se pjeva, pleše, muzika je uvijek prisutna”.

Odrastanje i razvojni izazovi djece s teškoćama u razvoju su nešto što Mira jako dobro poznaje, upućena je u svaki detalj. Kao najveći problem ističe sljedeće činjenice:

“Ne postoji skoro nikakva mogućnost da se naša djeca osposobe za rad i koliko toliko samostalan život. Takođe program po kome uče u osnovnim školama je veoma štur i mislim da bi se moglo poraditi na tome. Dječaci imaju mnogo talenata i volje, samo su njihove želje zanemarene u ovom društvu”.

Kristina objašnjava kako oni zaista imaju priliku da učestvuju u brojnim vannastavnim aktivnostima, zahvaljujući određenjim udruženjima kao što je Servis centar “Dajte nam šansu zvjezdice” i Škola sporta “Sunce”.

Podsjeća da bi se na nivou sistema i države dosta toga moglo poboljšati i da je inkluzija djece sa poteškoćama mnogo važna.

Sklonosti i afinitieti za određenim zanimanjima kod obojice su očigledni, a kada bi školski program bio dobro prilagodjen, strah za njihovu budućnost bio bi dosta manji.

“Dječaci su jako vrijedni i veoma brzo upijaju sve što vide oko sebe. Uz nas, prateći naše svakodnevne aktivnosti naučili su da obavljaju sve kućne obaveze. Recimo Dalibor je veoma talentovan za masažu.

Vjerujem da je dok je živio u domu u Subotici, provodio vrijeme sa fizioterapeutima i eto npr to je jedna stvar u kojoj sam sigurna da bi bio uspješan. Za ples su talentovani obojica.

Prošle godine je bio organizovan izbor za mis sa djecu sa down sindromom u Podgorici, i Dragan je izabran za mistera. U manekenstvu i javnom nastupu obojica uživaju. Takođe, par puta se desilo da kada smo u nekom kafiću i restoranu, njih dvojica preuzmu tacnu i  rade posao konobara”, objašnjaka Kristina.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije