najnovijeNaslovna vijestPreduzetništvo

Maja Miljević: Da li se usuđuješ da igraš za svoje snove?

Život mi se zasniva na samo par bitnih elemenata i događaja koje sam imala priliku doživjeti.

Sigurna sam da elementi koji su mi ujedno lični sistem vrijednosti kao i pomenuti doživljaji čine mene danas pojavom koja jesam.

Piše: Maja Miljević Redakcija

Ne mora značiti ni da je dobra, a ni loša – za svakog sam i jedno i drugo, ili nijedno, ali za sebe sam baš onakva kakva želim da budem. Ispunjena, zahvalna i zadovoljna.


Vjerovatno ovaj uvod zvuči kao romantična komedija ili možda drama, shodno da živimo na Balkanu, ali postoji par poruka koje želim da podijelim da biste me bolje razumjeli.

Bilo je to 2013.godina. Bila sam prosječan student i mlada osoba, koja živi u Bosni i Hercegovini, imala ista ili slična interesovanja kao većina vršnjaka. Ono što me uvijek razlikovalo u to doba od drugih jeste što nisam dozvoljavala da živim po pravilima i očekivanjima drugih.

Čim naiđem na pravilo, ako nije po mom sistemu vrijednosti, to za mene nije pravilo. Objasniću ovo plastično – danas mnogo nekompetentnih ljudi ima moć da postavlja pravila. Često ta pravila nisu vođena pravilnim sistemom vrijednosti, nego ciljem koji se možda ne slaže sa našim bićem i ukoliko pristanemo “na taj put ili pravilo” znamo da izgubimo par godina proživljavajući ciljeve i očekivanja drugih a ne svoja.

Tada sam po prvi put razvila KRITIČKO RAZMIŠLJANJE. Sve što mi je dolazilo kao informacija ili znanje revidirala sam “po sebi” i sve što me činilo boljom osobom, učilo me novim vještinama i radilo na mom prosparitetu sam prihvatala, a sve što je bilo suprotno od toga sam odbijala.

Ne pod kompromisom nego isključivo odbijanje “bez prava povratka na tu temu”.
Tada po prvi put biram da ne učim ekonomiju iz knjiga koje su pisane za vrijeme komunizma, dok se na tržištu odvija skroz nova struktura ekonoskih pravila, nego uzimam i biram sama sistem od kojeg ću učiti i temu koja me oduvijek interesovala – preduzetništvo.

Znate li na šta sam naišla sa 23 godine sa tim izborima? Vjerovatno ste već čuli te rečenice “ Ma ona se pravi pametna”, “svi mogu da studiraju u BiH, jedino njoj to smeta”, “ona je u svom svijetu”, “vidjeće ona kada se bude zapošljavala”,…

Da vam iskreno kažem, veliki su to izazovi za jednu mladu osobu. Tada ste još nesigurni u sebe, imate veliku životnu neizvjesnost zvana “sigurna budućnost”, živite vjerovatno uz pomoć drugih, i treba imati “petlju” početi živjeti po svom.

I znate, razumijem ja sve ljude koji i dalje nemaju tu hrabrost. Teško je preuzeti taj rizik i “zaigrati za svoje snove”. Još da ne kažem sve one društvene norme koje kršimo “ma ona je sebična”, “ ša će ona, bolje da se spusti i ne sramoti se”, “niko nije uspio u tome, pa eto ona će i slično”…

I možda ni ja ne bih uspjela “zaigrati na sebe” da jednom tako 2015. godine nisam sjela sa jednim od svojih mentora. Mentori su ti “neki ljudi” učeni ili neučeni, doktori nauka ili pak prosti ljudi sa sela, koji se tako slučajno nađu u našim životima da nas “nauče novim znanjima koja nam promjene život” i  zapamtite da oni uvijek dolaze kada je učenik spreman.

Tada je već bilo 2 godine kako sam izgubila jedan krug ljudi oko sebe jer su me smatrali “drugačijom”, kako su skroz neki novi čak i mnogo stariji ljudi ušli u moj život sa kojim u to vrijeme imam jako kontruktivne razgovore koji su bi davali konstruktivna rješenja i nove misli.

Upražnjavala sam ta druženja i sate razgovora, čitanja i slušanja mudrih kako bih “sačuvala svoj duh i put” i, ne bih zbog straha odustala i vratila se na rečenicu koju su mi svi većinom ponavljali “pusti to sve, živi kao sav norlamal svijet”.

I sjedimo moj mentor i ja, sjećam se septembarski sunčan jesenji dan. Ispred mene biznis plan kojeg sam sama skuckala po uzoru na “google forme biznis plana” i gledam ispred sebe u čovjeka koji ima preko 20 godina iskustva u razvijanju različitih biznisa i jedna mi je mi je misao u glavi “je li ja trošim bezveze vrijeme ovog čovjeka, ovo je sve vjerovatno samo moj san i sigurno nisam spremna da sa 25 povedem firmu, ljude i napravim nešto novo”.

Sa istim takvim stavom, ponizno to i njemu govorim gledajući u onaj biznis plan, te uz to dodam i par kritika na sistem školavanja i društva, jer elem “zbog toga nemam veliku sigurnost u sve što želim da uradim”.

On me tada presječe i reče:

“Slušaj me dobro, život je prosta igra. Ne traje puno i uglavnom je istkana od niza gluposti i par dobrih stvari koje nam se dese i uradimo. Šta će nam se desii – zavisi isključivo od naših izbora.

Šta ćemo uraditi, takođe, zavisi od naših ciljeva. Ovaj tvoj biznis plan nije dobro urađen, ali to je najmanji problem, učinićemo ga profitabilnim uz par izmjena jer ti je ideja dobra.

Ono što želim da zapamtiš jeste da u životu imaš pravo nekome drugom nešto reći, ili učiti ga jedino ako živiš svoj put. Danas je svijet pun priučenih ljudi koji uče druge o pravilima, a sami nisu nikada preuzeli odgovornost za sebe i druge.

Imaš pravo da kritikuješ sistem, školovanje i sve što ti se ne sviđa jedino kada postaviš pravilo svojim primjerom. Ako želiš da u BiH preduzetništvo učiš iz knjiga koje su “svježe pisane” onda ih sama napravi.

Ako želiš da budeš preduzetnik onda sama preuzmi odgovornost. Ako želiš da živiš po svome, onda vjeruj u sebe i ne dovodi u pitanje svoje odluke zbog drugih. Ako želiš da se nešto promjeni onda BUDI PROMJENA KOJU ŽELIŠ VIDJETI”.

Kroz mjesec dana od tog razgovora je bila i osnovana moja prva firma u 25.godini  života. Da vam kažem, bila sam zaljubljena u svoju ideju ali ono što me guralo kada je bilo najteže je rečenica “budi promjena koju želiš vidjeti, jer u suprotnom nemaš pravo da kritikuješ”, odgovornost nije na drugima već na nama.

I da se vratimo na početak teksta. Jeste, puno je težih situacija nego onih dobrih. Međutim, život su “situacije”, date su nam da učimo i rastemo uz njih. Kada svaki izazov shvatimo kao novu lekciju život stvarno postaje prosta igra.

Postajemo sve više svjesni sebe i svijeta oko sebe. Prestajemo biti kritični, učimo i bivamo primjer drugima. Dijelimo svoja znanja i isnpirišemo druge. Jer od svega nije bitno “proživjeti i preživjeti život”, bitno je iza sebe ostaviti “legacy”.

I uz ovu jednostavnost i uz težinu koja nam dođe mi smo srećni, ispunjeni i zadovoljni. Zaigrajte na svoj put i svoje snove i zapitajte se da li ste promjena koju želite vidjeti?

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije