Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Prava buđenja nisu elegantna – ona su neuredna, ružna i sirova

Želim da se probudim kao u filmovima.

Znate gdje glavni junak doživljava svoj kvantni pomak.

Prevela: Sara Desančić Redakcija

elephantjournal.com

Oni dobiju nevjerovatan novi posao nakon slanja nekoliko rezimea. Slučajno trčanje do kafića donosi im broj partnera iz snova. Ostave svoj mali stan i presele se u kuću koju sad mogu lako priuštiti. Pomire se sa svojim ocem i odmah odu u ribolov. Sve u rasponu od samo nekoliko nedelja.

Provjerite realnost, molim vas.

Prava buđenja nisu takva. Nema montaže, nema muzike, nema prečice do sljedeće scene u kojoj ćemo nekako biti čudesno srećni, zaljubljeni. Ne možemo da se pretvaramo. Ne možemo preskočiti sredinu.

Ne možemo da kažemo “REZ”!

Sa stvarnim buđenjima puno se plače. Mnogo je zbunjenosti, sumnji i pitanja. Postoji duboka usađena socijalizacija, stanje koje nas ostavlja da se pitamo šta dođavola sad želimo, u šta vjerujemo i šta osjećamo.

Postoji haos i osjećaj prestarašenosti usred noći i onaj problem sa tijelom koji se rješava na terapiji. Da li se još neko osjeća ovako, i ako se osjeća, zašto ne razgovara o tome?

Buđenje je kao da nam se srce slama i ponovo sastavlja. Osjećam se jadno jedan minut, a drugi kao da sam na devetom oblaku.

A onda se usred buđenja nešto desi. Bljesak svježe perspektive koja pomjera čitav svijet oko svoje ose, nalet ljubavi zbog koje se hvatamo za prsa i dolazimo do daha.

Neko nam govori da smo važni i stara rana konačno zarasta. Nešto popušta. Omekšava se tamo gdje je nekad bilo tvrdo mjesto.Postoje trenuci koji imaju osjećaj kao da nas pogađa tona cigli i trenuci u kojima njih ruši pero.

Buđenja nas otvaraju. Ona razotkrivaju sve nakaradne stvari, tajne, snove, odnose koji nas zatvaraju, neizgovorene riječi. Buđenja su ogledalo od kojeg se ne možemo okrenuti, čak i u našoj najružnijoj i najstrašnijoj haljini.

Tjeraju nas da postanemo stvarni, da postanemo iskreni i transparentni. Traže od nas da pređemo nivo.

Buđenja ne dolaze svakom. Traže one koji su dovoljno snažni. Buđenja se ne zezaju jer imaju misiju – da nam pomognu da stignemo. Da stignemo na naše najdublje mjesto ljubavi i saosjećanja. Da bismo došli do naše beskrajne unutrašnje mudrosti.

Da stignemo na nježnu raskrsnicu prihvatanja sebe i ljubavi prema drugima. Da stignemo do mjesta u kojem imamo povjerenja u sebe i da shvatimo ko smo. Da stignemo do naših bolnih mjesta i prelijemo ih svjetlošću.

A kad stignemo do tog mjesta, shvatićemo da smo očišćeni, blagoslovljeni i pripremljeni. Shvatićemo da su te mračne duševne duše bile otrov. Poniženi što je naš najveći bol sada postao naš najveći učitelj.

Istina o tome ko smo je kad prestanemo da se iskrivljujemo. Kad prestanemo da se opravdavamo. Kad prestanemo da lažemo da smo zadovoljni, a nismo. Kad prestanemo da vjerujemo da su sva lijepa iskustva u životu rezervisana za druge ljude.

Foto: Canva

Buđenja nam omogućavaju da shvatimo sve načine na koje se činimo malim. Sve načine preko kojih se trudimo da se uklopimo u tuđa pravila, ograničenja i vjerovanja. Sve načine zbog kojih smo sami sebe odbacili i nismo ispoštovali sopstvenu mudrost.

Mijenjamo se kad shvatimo da mora postojati drugi način. Kada je naša unutrašnja istina toliko glasna da više ne možemo naći izgovore da smanjimo jačinu zvuka.

Moramo odgovoriti na poziv. To dugujemo sebi.

Dakle, dajte mi neurednu sredinu, jer želim sve dobre stvari s druge strane… uključujući i nevjerovatnu margaritu.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije